Korizmena duhovna obnova u župi Kuševac
Korizmena duhovna obnova u župi Kuševac
Kuševac (IKA/TU )
Kuševac, (IKA/TU) – U župnoj crkvi Kraljice sv. Krunice u Kuševcu u srijedu 2. travnja duhovnu obnovu predvodio je dr. Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Sve prisutne pozdravio je župnik Ivica Martić i zahvalio prof. Ragužu na dolasku.
Dr. Raguž govorio je o ophođenju s vremenom. “Danas gotovo svatko od nas koristi rečenicu: “Nemam vremena!” i to je stanje koje pogađa moderne ljude, kršćane, pa i same svećenike. Vrijeme je izgubilo smisao te je postalo bezlično baš kao vrijeme koje su Grci nazivali hronos, a naziv predstavlja čudovište koje guta ljude”, rekao je Raguž te nastavio: “Mi danas osjećamo kao da nas vrijeme proždire, prepušteni smo nama samima i postajemo robovi sami sebe.”
Potom je istaknuo kako su nekada ljudi vrijeme živjeli kršćanski, sa svecima te je za primjer naveo kako se znalo raditi na poljima i usred posla sve ostaviti da bi se izmolilo Anđeo Gospodnji. “Kada sami određujemo kakvo će vrijeme biti onda ga ni nemamo. Uslijed tog gubitka vremena, ne doživljavamo ni prostor u kojem živimo. Nemamo vremena jedni za druge, za prijatelje, obitelj, muža, ženu. Nestao je smisao vremena i sve se vrti oko vlastitih potreba. Svi želimo pobjeći od vremena, a današnji čovjek to čini vikendom. Postali smo egoisti koji nemaju vremena i zbog toga smo depresivni”, pojasnio je predavač.
“Vrijeme trebamo učiniti smislenim i svrhovitim, tumačiti ga kao kairos, a ne hronos. Za razliku od hronosa, Grci su kairos prikazivali kao dječaka koji predstavlja vrijeme koje dolazi. Vrijeme shvaćajmo kao prisutnost Isusa Krista. Ne vrtimo se oko samih sebe nego živimo prisutnost nekog tko je veći od nas. Kada smo s Kristom onda uvijek imamo vremena jer tada postoji nešto što je važnije od nas. Odričemo se vlastitog vremena i podređujemo se Božjem vremenu”, potaknuo je dr. Raguž okupljene vjernike.
Nakon izlaganja uslijedila je kratka rasprava, predstavljanje knjige prof. Raguža “Sretni u nadi”, a duhovna obnova završila je klanjanjem i blagoslovom s Presvetim.