Požega, (IKA) – U Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskoga doma u Požegi održana je 4. ožujka korizmena duhovna obnova u Godini vjere za sve svećenike i đakone Požeške biskupije. Nakon molitve Trećeg časa požeški biskup Antun Škvorčević pozdravio je voditelja duhovne obnove zadarskog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije Želimira Puljića i sve dijecezanske i redovničke svećenike i đakone.
“Svjedoci smo ovih dana povijesnog čina pape Benedikta XVI. Usudio se provjeriti svoje ljudske snage te pred Bogom i Crkvom odlučiti: Moje snage su oslabile, povlačim se sa službe rimskog biskupa i poglavara Katoličke Crkve. Ponešto s nedoumicom, ponešto s tugom, ali s razumijevanjem prihvatili smo tu njegovu odluku i izrazili mu poštovanje vjere a Bogu zahvalnost za njegovu službu. Ostalo je puno toga što je ovaj Papa učinio, među ostalim i Godina vjere koja je u tijeku. On sada moli da ona bude uspješna u svima, osobito u srcima svećenika”, rekao je biskup Škvorčević. Istaknuo je kako Bog u Svetom pismu a Isus u evanđelju trajno potiče ljude da mogu i moraju raditi na sebi, na svojoj promjeni. Taj “može i mora nešto učiniti” zgusnut je u riječ “obraćenje”, dodao je biskup. Obraćenje nije nešto izvanjsko nego određeni račun s onim što živim u najdubljim odrednicama svoga bića, srca i savjesti. Pozvani smo uvijek propitivati koliko su naša opredjeljenja svjesna i čista za Boga i s Bogom. To je svrha i ovog korizmenog svećeničkog susreta u Godini vjere, rekao je biskup.
Potom je nadbiskup Puljić održao predavanje “Godina vjere i svećenik odgojitelj u vjeri”. Svećenik djeluje “in persona Christi”, on otkriva lice Očevo, ne propovijeda riječi, nego Riječ, on je “glas koji viče u pustinji”, istaknuo je nadbiskup Puljić na početku predavanja te primijetio da se čovjek danas osjeća “sporednim”, beznačajnim, izložen relativizmu i moralnom neredu te si često postavlja pitanje “Postoji li čvrsta uporišna točka?” Upravo takvom, ranjenom čovjeku poslan je svećenik kako bi mu pomogao da izliječi svoj razum, volju i srce pomoću Radosne vijesti.
Svećenik je i odgojitelj naroda Božjeg, a odgojitelj je iznimno važan u procesu odgoja. Njegov udio ne može se ničim zamijeniti i stoga treba čovjeku pristupiti s puno srca i umijeća, blago u postupanju, te jasno u načelima, istaknuo je nadbiskup Puljić te potom predstavio moguće oblike odgoja, od potpuno autoritativnog, odnosno rigorističkog do odgoja bez granica. Važno je pronaći “zlatnu sredinu” kako bi odgajanik mogao na vrijeme doživjeti i nužne granice, i potrebnu slobodu i razumski red. Nadalje, nadbiskup je naglasio važnost posredovanja odgoja kroz autentičan život svećenika – odgajatelja koji uvijek razlikuje dobro od zla, ne trpi laž, nepravdu, korupciju, potiče sve oko sebe na višu pravednost, osobni rast i razvoj. Unatoč navedenom modelu, zaključio je, kako savršen recept ne postoji, ali Kristov izazov “budite savršeni” uvijek poziva da ga slijedimo jer samo On jest Put, Istina i Život. Na kraju svoga izlaganja nadbiskup Puljić ohrabrio je okupljene svećenike i đakone da ustraju u svome pozivu unatoč “ludom vremenu” jer je Krist taj koji je svakog svećenika izabrao, pozvao i posvetio da unatoč svojim slabostima služi narodu Božjem: “Krist treba naše ruke, pamet i srce. Po nama želi obnavljati i ozdravljati pala stvorenja. On računa s nama. Istina, ponekad opterećeni propustima koji su za nama, a uplašeni zadacima koji su pred nama, naše slabašno tijelo drhti, plaši se i trne. Zbunjeni smo i nemoćni, pa su nam potrebne Isusove utješne riječi: “Ne bojte se! Bdijte i molite!”, ohrabrio je nadbiskup Puljić. U korizmi Godine vjere, a u iščekivanju Velikog tjedan i Uskrsa nadbiskup Puljić pozvao je cijeli Prezbiterij Požeške biskupije da u duhu hodočasti u dvoranu Posljednje večere i razmatra o velikom otajstvu euharistije i ređenja koje se tamo rodilo. “Samo u ozračju toga otajstva i u blizini Božanskoga Srca u kojem se rodilo naše svećeništvo, i mi se možemo osjećati ‘kod kuće'”, zaključio je.

U drugom dijelu programa duhovne obnove razmatrana su neka aktualna pastoralna pitanja, među ostalim Križni put mladih Požeške biskupije koji se održava idućeg vikenda na relaciji Stara Gradiška – Požega o kojemu je govorio Zvonimir Zelenika, vršitelj dužnosti ravnatelja biskupijskog Pastoralnog centra. Biskup Škvorčević istaknuo je kako križni put koji polazi od Stare Gradiške i prolazi kroz krajeve pogođene nevoljama u Domovinskom ratu treba pomoći mladima u izgrađivanju svijesti poštovanja prema žrtvama koje su podnijeli nedužni ljudi, napose brojni svećenici u starogradiškom zatvoru. Potaknuo je sudjelovanje krizmanika na Križnom putu drugog dana, kako bi se uključivali u život Crkve. Spomenuo je da će se u predvečerje “Žalosnog petka”, 21. ožujka, održati molitveni spomen za sve žrtve logora u Staroj Gradiški, a na sam dan u jasenovačkoj župnoj crkvi koji će predvoditi splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Progovorio je svećenicima o pozornosti koju u Godini vjere trebaju posvetiti uređenju liturgijskog prostora, urednosti liturgijskog posuđa i ruha, te samim slavljima, napose pjevanju u duhu II. vatikanskog sabora. Podsjetio je svećenike na obvezu da do kraja tekuće pastoralne godine svaka župa izradi popis župne imovine, pozvao da se već tijekom ove korizme napravi popis svih sakralnih predmeta koji nisu više u liturgijskoj uporabi te da ga dostave Biskupskom ordinarijatu u Požegi kako bi se organiziralo njihovo prikupljanje i pohrana u Dijecezanski muzej u pripravi za njegov trajni postav, služeći na taj način svjedočanstvu o duhovnom identitetu ljudi na ovom hrvatskom prostoru. Ponovo je podsjetio na prošlojesenske smjernice s obzirom na funkcioniranje Župnih Caritasa u suradnji s Biskupijskim Caritasom, koji ne može biti njegova zamjena, nego pomoć. O Biskupijskom hodočašću u Loreto, koje će se održati u uskrsnom tjednu, od 1.-6. travnja, izvijestio je mons. Josip Devčić, biskupijski povjerenik za hodočasnički pastoral. Biskup je još upoznao svećenike s proslavom 300. obljetnice kipa Majke Božje u Marija Judu u Mađarskoj idućega 7. srpnja, istaknuvši povijesnu povezanost naših krajeva s tim svetištem i potaknuvši da se onamo tom prigodom uputi određeni broj vjernika, napose iz krajeva koji su mu bliži. Bilo je riječi i o organiziranju slavlja 250. obljetnice posvete požeške Katedrale te o uređenju kapele bl. Ivana Pavla II. u njezinoj kripti i novčanoj pomoći koju su za to dali pojedini svećenici i župe, o čemu je progovorio Ivan Nikolić, ekonom biskupije.
U posljednjem dijelu korizmene duhovne obnove svećenici su se prvi puta kao Prezbiterij mjesne Crkve uputili na svojevrsno hodočašće u kapelu Bl. Ivana Pavla II. u Katedralu pred moći i lik blaženog Utemeljitelja Požeške biskupije gdje je nadbiskup Puljić održao ispit savjesti, polazeći od međusobnih odnosa Apostola Pavlu i njegovih suradnika, nakon čega su svećenici imali prigodu za osobnu ispovijed. Župni vikar župe sv. Terezije Avilske u Požegi Ivica Bošnjak predvodio je molitveno-meditativni program temeljen na pismima pape Ivana Pavla II. svećenicima prigodom Velikog četvrtka, a sve je bilo protkano poklikom “Blaženi Ivane Pavle, moli za nas” i završilo pjevanjem himna blaženom Papi. Susret je završio bratskim objedom u Domu pape Ivana Pavla II.