Požega, (IKA) – Korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri Požeške biskupije održana je 12. ožujka u Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi. Voditeljica duhovne obnove bila je s. Ozana Krajačić, a tema je bila “Razmatrati i naviještati Božju milosrdnu ljubav”. Vjeroučitelje i odgojiteljice je na početku susreta pozdravio požeški biskup Antun Škvorčević. Podsjetio ih je da su krštenjem ugrađeni u živi organizam Isusove Crkve koja se očituje i ostvaruje u mjesnoj Crkvi te ih je potaknuo da se programom u Dvorani sv. Terezije Avilske i hodočašćem u katedralu uključe u duhovni dinamizam Godine milosrđa, postignu jubilejski oprost te se obnove i učvrste u svijesti svoga poslanja koje ostvaruju u suradnji s biskupom i svećenicima.
S. Ozana izlaganje je započela osvrtom na Papinu bulu Lice milosrđa, istaknuvši “da uvijek imamo potrebu razmatrati otajstvo milosrđa te da postoje trenuci u kojima smo pozvani još snažnije usmjeriti svoj pogled na Božje milosrđe, a upravo je to razlog zašto je Papa proglasio Godinu milosrđa”. Božje milosrđe potrebno je razmatrati kako bismo ga mogli usvojiti u svom životu, a da bismo to uspjeli potrebni su nam trenuci šutnje. Svrha i bît čovjekova života je upoznati Boga, ljubiti ga, služiti mu i ući u zajedništvo s njim. Čini se da mnogo puta zanemarimo prvi stupanj, a to je “upoznati Boga” i ne svoditi ga na neki objekt, nego biti svjestan da je Bog subjekt koji se daje upoznati, rekla je. Navevši nekoliko primjera iz Starog i Novog zavjeta, s. Ozana istaknula je važnost upoznavanja Boga preko njegove Riječi. Dva su velika izazova u tome zadatku, a to su “društvo površnosti” i “društvo bez oca”. Mnoštvo informacija i nepotpunih činjenica razvijaju danas samo aktivnu dimenziju čovjekova života dok ona kontemplativna ostaje zakinuta. Papa nas poziva da se odupremo takvoj kulturi nastojeći izgraditi kulturu meditacije, slušanjem i uranjanjem u Božju riječ, kojom se razvija kontemplacija i ide u dubinu stvari. Upravo je ta kontemplativna dimenzija bitno obilježje i zadaća duhovnosti vjeroučitelja. Ipak, Boga Oca je teško upoznati kad nam se danas nameće “društvo bez oca” koje nas ujedno želi udaljiti od Boga, a posljedica toga udaljavanja je relativizam i ravnodušnost prema vrednotama te sve veća zatvorenost čovjeka u samoga sebe i u osamljenost. Povratak Bogu Ocu koji nas čini slobodnima i potiče da budemo svoji, ujedno nas usmjerava i na odgovornu izgradnju budućnosti koju On s nama gradi. Važno je probuditi i osnažiti povjerenje u milosrdnog Oca i ispravljati sliku o Bogu koji ne “skuplja”, već nam oprašta dugove i uživa opraštajući. Upravo je poslanje Crkve danas nositi suvremenom čovjeku Božju utjehu, rekla je. U drugom dijelu razmatranja s. Ozana je kroz tri novozavjetna primjera nastojala potaknuti na nasljedovanje Krista i njegove milosrdne ljubavi.
Vjeroučitelji i odgojiteljice u vjeri krenuli su tada u katedralu gdje su imali priliku za ispovijed i sudjelovali na misnom slavlju s hodočasnicima Slavonsko-podravskog arhiđakonata u prepunoj katedrali koje je predvodio biskup Škvorčević. Duhovna obnova završila je klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i pobožnošću Božjem milosrđu u katedrali.