Zagreb, (IKA) – Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Juraj Jezerinac u korizmenoj poruci naslovljenoj “Svaki svećenik, od ljudi uzet, za ljude se postavlja” obraća se svećenicima, te vjernicima, pripadnicima vojno-redarstvene biskupije u Republici Hrvatskoj. U duhu Svećeničke godine, poruka ističe povezanost svećenika s Bogom i čovjekom, te ističe da nema svećeništva bez susreta čovjeka s Bogom po pozivu, ali također ni bez spremnosti čovjeka da prihvati taj poziv.
U poruci biskup progovara o veličini arškog župnika čija je 150. obljetnica rođenja za nebo bila poticaj Svetom Ocu za proglašenje Svećeničke godine, a zatim promišlja o tome kako je Isus postupno pripravljao apostole za svećeništvo i kako ih uvodi u školu života za poslanje koje im je namijenio te o svećeniku u odnosu prema Bogu, u odnosu prema samome sebi, u odnosu prema čovjeku kome je poslan, u odnosu prema vjerniku i konačno o svećeniku kao sakramentu Božje prisutnosti među ljudima.
Vojni biskup u poruci tumači da kroz svoju formaciju budući svećenik prolazi i kroz ljudsko sazrijevanje. Plod toga odgoja mora biti i briga za čovjeka koji nije imao sreću upoznati Krista. Svećenik se na taj način osjeća živim članom zajednice, jasno, ne zanemarujući svoje prvotno poslanje naviještanja Radosne vijesti i slavljenje sakramenata. Biti svima sve bit će osnovna polazna točka svećeničkog djelovanja. Biti čovjek dijaloga u kojem će svi ljudi prepoznati “znak” Boga čovjekoljupca jest poslanje svećenika u suvremenom svijetu. On je poslan služiti, a time stječe i autoritet. Danas čovjek očekuje da ga se poštuje u njegovoj posebnosti, kao i u njegovu opredjeljenju. Upravo u tom poštovanju prema čovjeku mora prednjačiti svećenik, jer on time poštuje Božje stvorenje koje je po svojoj naravi “slika sličnosti Božje”, upozorava biskup Jezerinac, te podsjeća kako u tom zrelom prihvaćanju na posebnom mjestu treba progovoriti o svećenikovu odnosu prema ženi. Ona želi biti shvaćena ozbiljno, da joj se pristupi kao osobi, drugačijoj ali jednako vrijednoj. Zreo svećenik ponekad teško može shvatiti problematiku žena koje su uz svo dostignuće suvremene civilizacije postavljene kao “sredstvo” i kao “predmet”. Žena se često koristi u komercijalne svrhe nazivajući to napretkom civilizacije, a zapravo je trgovina s ljudskim dostojanstvom. Biskup Jezerinac podsjeća kako u pismu ženama Ivan Pavao II. svečano priznaje ženski “genij”, vlastitu karizmu žene i njezino poslanje te, snagom njezine ženstvenosti, poslanja koje treba obavljati u Crkvi. I tim problemima svećenik će kao zrela osoba pristupati s razumijevanjem, pokušavajući pomoći i ženi i muškarcu da spoznaju svoje dostojanstvo te da se izdignu iz komercijalizacije vlastitoga tijela.
Biskup ističe da se svećeničko zvanje temelji u prvom redu na povjerenju prema Bogu kojeg čovjek susreće u objavljenoj istini, a onda i intimi samoga sebe te ga potiče na djelovanje – na odaziv. Ovaj odaziv na Božji poziv u početku još ne mora biti u potpunosti jasan. Sjetimo se odaziva apostola u prvom iskoraku, ali u povjerenju prema Božjoj riječi. Isto tako, u zajednici Crkve kandidat će rasti u povjerenju do potpunog opredjeljenja gdje će ga Crkva, koja ga je promatrala u njegovu rastu, prihvatiti za poslanje u mjesnoj Crkvi – biskupiji. Po povjerenju u Boga i u čovjeka kandidat raste u sigurnosti poziva te praćen članovima Crkve omogućuje mjesnoj Crkvi sigurnost odabira i prihvaćanja za uvođenje u red đakonata i prezbitera te konačno za puninu svećeništva u biskupstvu. Tako objavljena riječ – taj Božji govor čovjeku, kao Božji iskorak i povjerenje prema čovjeku, postaje izazov za čovjeka da prihvati dijalog u povjerenju koje je Bog uspostavio u raju zemaljskom, a obnovio po poslanju Isusa Krista.
Obraćajući se pripadnicima Vojne biskupije, biskup Jezerinac osvrnuo se i na međusobne odnose između kapelana i vjernika. “Obraćam se svima vama u vojno-redarstvenim snagama, ljudima dobre volje koji se u zajedništvu ljudskog dostojanstva izgrađujete za dobro Domovine. Svjestan sam da je u moje ruke stavljena velika odgovornost za čovjeka koji živi u posebnim okolnostima života, koji je smisao Božje ljubavi jer Bog ga nikada ne bi stvorio da ga ne ljubi. Svećenička godina, koju je, kako sam prije spomenuo, otvorio sadašnji Papa za mene je bila izazov da vam pristupim s ovim pismom. Želja mi je bila najprije progovoriti sebi i mojim svećenicima u svjetlu Božje Riječi i pokazati kako je moguće tu Božju riječi ostvariti po primjeru uzora sv. arškog župnika. Upravo zato htio bih vam još izreći svoju nadu da osnaženi istinom jedinstva s Kristom glavom činimo jednu Crkvu. Posebno sam radostan što, prihvaćajući naše svećenike i njihov rad u vojno-redarstvenim snagama, pokazujete koliko želite izgrađivati i onu drugu dimenziju čovjeka. U ovom našem vremenu potrebno nam je u čovjeku uskladiti ovu dvostruku stvarnost duha i tijela da bi čovjek u svojoj cjelovitosti mogao otkrivati što je Božja volja te je ispunjavati na dobro svakog čovjeka. Stoga pozivam najprije sve moje svećenike u vojno-redarstvenim snagama da svakom čovjeku pristupe kao prijatelju na što nas poziva i Crkva po svome učenju, a vas pozivam podržavajte i potičite svoje svećenike – kapelane da dožive s vama zajedništvo ljubavi. Još bih vam obratio pozornost da i sami nastojite razmišljati o budućnosti naše biskupije. Svaki čovjek kao zrela osoba izlazi iz obitelji. I naši svećenici potječu iz obitelji. Oni su nam potrebni. Zato pozivam sve da molitvom, dobrim primjerom, poticanjem učinimo sve da poraste broj svećenika u našoj vojnoj biskupiji”, potaknuo je biskup Jezerinac.