Zagreb, (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je vjernicima svoju korizmenu poruku o kreposti umjerenosti. Podsjetivši na Papine riječi koje je protekle godine uputio mladima u Rijeci, a kojima Sveti Otac navodi da je čovjekova vrijednost u onome što on jest a ne u onome što radi, kardinal Bozanić vjernicima upućuje poziv na razmišljanje o umjerenosti koja je važna u svakodnevnome životu, čovjeka čini smirenim i omogućuje mu da u životu osjeti pravu radost.

“Umjerenost nas uči da znamo vladati sami sobom, a to je izvor užitka u malim radostima i zadovoljstvima života. Dok su nestrpljivost, neumjerenost, želja da sve vidimo i sve saznamo izvor nezadovoljstva, napetosti, uzrok zasićenosti osjetila i dosade koja uskraćuje vedrinu i mir”, piše kardinal i napominje da ta krepost omogućuje čovjeku nasljedovati Krista “jer je Isus primjer uravnoteženosti i vladanja sobom”. “Cijeli njegov život je bio skladan, a takvi su bili i njegova muka i smrt. Isus je umjeren u poletu, u živahnosti, u oduševljenju, u stvaralaštvu, u ljubavi prema svemu stvorenju. Isus ljubi ljude, s ljubavlju govori o životinjama, cvijeću, o nebu. U njemu je sklad koji združuje želje, strasti i osjećaje povezujući ih u jedinstvenu cjelinu”, piše kardinal Bozanić navodeći kako je umjerenost i krepost svih svetaca. Isus i sveci “svjedoče da umjerenost nije sinonim za hladnoću, ukočenost i neosjetljivost”, a u našim bismo danima “krepost umjerenosti mogli pronaći u jelu i piću; u čistoći, njegovanjem osjećaja čistog pogleda, mašte i djela suprotstavljajući se spolnom neredu koji seže sve do izopačenosti uzrokujući mnoga zla; u skromnosti, kao umjerenosti u uporabi materijalnih dobara, osobito novca; u zdravoj osobnoj i društvenoj afirmaciji, kao umjerenosti u ispravnoj težnji za uspjehom i čašću kojoj je oprečna bahatost i pretjerana želja za vlašću; umjerenost u strasti za pobjedom te izbjegavanju radoznalosti, u razumnom korištenju vremena…”, piše zagrebački nadbiskup.

“Umjerenost nas uči kako obuzdati nervozu, razdražljivost, ispade bijesa, male i velike želje za osvetom, ponekad i u krugu obitelji ili među prijateljima. Umjerenost je krepost koja osobi daje snažan osjećaj ravnoteže po kojoj se dobro nosi u teškim prilikama, ispravno kori i pravedno kažnjava ako je potrebno. Ako ne znamo obuzdavati gnjev u obitelji ili u sredini u kojoj živimo, postoji opasnost da stalno dolazi do prepirki, svađa, prkosa, ili još gore da se sve prepusti slučaju. Umjerenost je srednji put, pomaže nam pravilno ocijeniti koliko ozbiljnosti i strogosti je potrebno u razumijevanju i opraštanju”, ističe zagrebački nadbiskup i poučava kako poziv na mjeru i umjerenost nije upućen samo onima u obilju, ili barem u dostatno posjedujućem stanju materijalnih dobara, već svakome čovjeku osobno. “Taj nas poziv, jer se tiče upravo naše osobnosti, ljudske i vjerničke zrelosti, dohvaća i u trenucima i u stanju kad možda i ne mislimo da smo dobro stojeći, ili da smo čak bolje stojeći. U pitanju je, naime, naš temeljni stav spram onoga što posjedujemo, čime raspolažemo, što upotrebljavamo. Čovjek se određuje i prepoznaje po svojim mislima, čežnjama, željama i planovima”.

Govoreći o odnosu slobode i ovisnosti kardinal Bozanić navodi Isusovo blaženstvo #!siromaštva u duhu#! čime se ističe čovjekova duhovna sloboda prema svemu što posjeduje ili ne posjeduje. “U vremenu krize i neizvjesnosti, pa i oskudice, svakako je presudno ne izgubiti duhovne oči: svjetlo za razlikovanje onoga što je uistinu potrebno i nužno, od onoga što bi možda moglo biti dobro”, pa je za krepost umjerenosti potrebno izmoliti i dar mudrosti. “Napast može ići i u suprotnom smjeru, u smjeru nerazumnog, neopravdanog odricanja. I to se protivi kreposti umjerenosti. To je ne-umjerenost. Ne treba birati između dva zla: bulimija – vodi u pretilost do bolesti, a anoreksija – vodi u mršavljenje do uništenja organizma. Potrošački mentalitet uništava čovjeka ili pretjeranim traženjem ili pretjeranim uskraćivanjem. Život je dar i obveza, stoga je potrebno čuvati život i bdjeti nad slobodom”, piše zagrebački nadbiskup ističući u čemu je osobitost kršćanskoga stila života. U tom smislu upozorava da mnogi troše preko svojih mogućnosti pa upadaju u brojne probleme. “Koliko tjeskobe, neizvjesnosti, nemirnih i neprospavanih noći zbog nepotrebnih prekoračenja na račun kartice. U prekoračenju vlastitih mogućnosti i u kobnom zaduživanju kao da se natječu i država i udruge, i pojedinci i obitelji. Ako je financijska logika divljeg kapitalizma živjeti na dugovima, ne znači li to živjeti u nesigurnosti, ucjenjivati čovjeka, učiniti ga posvema ovisnim o milosti i nemilosti određenih transakcija i ne/namjernih bankrota, i sve to pod izjedanjem kamata?”, pita se kardinal i navodi da je umjerenost ona garancija kojom se može postići lijep i skladan život.

“Umjerenost je doživotno nastojanje na mnogim područjima” i nema kreposti na trenutak, instant kreposti, kaže kardinal, već se krepost postiže trajnim vježbanjem. Umjerenost je nezamjetna krepost koja trajno postavlja naizgled beznačajne zahtjeve. “Kao što malo kormilo upravlja lađom, tako krepost umjerenosti upravlja našim životom. Stoga je umjerenost važna krepost jer život čini lijepim i skladnim. S druge strane vrlo je važno bdjeti nad osjetilima jer nagoni prepušteni sami sebi pretvaraju se u rušilačku snagu”, poučava zagrebački nadbiskup i ističe kako stil života koji se vodi umjerenošću ne znači zlovolju, smrknutost, umišljeno mučeništvo i bezosjećajnost. Krepost rađa radost, kaže on, jer je radost neodjeljiva od života po kreposti. “Vrlina i radost idu zajedno. Vrlina i sloboda idu zajedno, vrlina i punina života idu zajedno. Umjerenost nas oslobađa od tiranije apetita, bolesnog gladovanja za užitkom. Oslobađa nas od pritiska #!trebam#!, #!moram#!… Vlast nad sobom ne niječe potrebe, ali se ne zakopava u njih, ne zaustavlja se u njima, ne gubi se u njima. Krepost umjerenosti oslobađa čovjeka od tričavih tjeskoba koje nameće ovaj svijet”. Stoga se kardinal pita moramo li po kriterijima svijeta biti najbolji, najpoznatiji, moramo li se posve predati materijalnome a zaboravljati duhovno i vječno? Ne vjerovati rušilačkoj snazi svojih nagona ona je krepost koja je utemeljena i na Bibliji i na nauku Crkve, a mudrost života nas uči da se apetiti ne smiruju sami po sebi već je potrebno imati glad za duhovnim, za Bogom, kaže u zaključku svoje korizmene poruke vjernicima kardinal Bozanić.