Rijeka, (IKA) – Riječki nadbiskup Ivan Devčić uputio je poruku vjernicima povodom korizme. Kao što je Isus tražio volju Očevu i želio samo nju izvršiti, tako i mi, koji smo u krsnome zdencu primili po Duhu Svetome Kristov život, trebamo postupati i djelovati poput Krista, tj. tražiti i činiti volju Očevu. U tom smislu svaki je kršćanin pozvan biti “drugi Krist”, dakako, ne samo imenom nego poglavito životom. Kako bi to mogao biti, potrebno je neprestano nastojati Krista što bolje upoznati. To pak nije moguće bez poznavanja Svetoga pisma i bez onoga što i kako Crkva vjeruje i ispovijeda o Isusu. Ipak, samo teoretsko znanje nije dosta. Traži se intimno poznavanje Isusa. A to nam omogućava molitva i meditativno promatranje njegova svetog lika i djela. Kao što promatramo lice voljene osobe, tako kao vjernici trebamo promatrati Kristovo lice, kako bismo se što više u njega zaljubili i s njime sjedinili. To će u našem srcu uroditi željom da činimo i ista djela kao on, tj. da živimo poput njega, potpuno predani Bogu i braći ljudima. Naravno, to nam neće biti moguće bez njegove pomoći, koju pak dobivamo u onoj mjeri u kojoj ga doista ljubimo, piše riječki nadbiskup.
Pogrešno bi bilo, nastavlja nadbiskup Devčić, misliti da će nam životni križ biti utoliko lakši ukoliko budemo više sjedinjeni s Isusom. Križ nam neće time biti lakši nego osmišljeniji, jer s Isusom naš križ i patnja, pa i sama smrt, dobivaju onaj isti smisao koji su kod Isusa imali njegov križ, patnja i smrt. A znamo da su oni kod njega bili put koji vodi do punine života, dakle do uskrsnuća i potpune preobrazbe nas samih, ali i onih za koje iz ljubavi trpimo i umiremo. Isto tako, ne smijemo misliti kako ćemo biti manje izloženi kušnjama što budemo bliži i sličniji Isusu. Naprotiv, kušnje neće prestati, kao što ni iz pustinje nećemo nikada izići. Ne zaboravimo da je Isusova pustinja u kojoj je bio kušan, trajala četrdeset dana, a četrdeset je broj koji označava ljudski vijek. Kao što je Isus cijeloga svoga zemaljskog života proživljavao određenu pustinju u kojoj je bio iskušavan kruhom, slavom i moći, tako je i kod onih koji ga nasljeduju. Ali, združujući se s Isusom i ugledajući se u njega, postajemo sposobni odbiti kušnje i tako se osloboditi za život ne samo od kruha nego i od Božje riječi, za život ne samo slave nego i poniženja, ne samo moći nego i služenja. S Isusom to možemo, a bez njega, prepušteni sami sebi, teško možemo odoljeti đavolskim salijetanjima i navaljivanjima. Korizma je, dakle, braćo i sestre, vrijeme koje označava naš životni vijek koji smo pozvani proživjeti nasljedujući Isusa Krista s kojim smo se životno povezali u trenutku svoga krštenja. Od tada naš se život otajstveno suobličio Kristovu životu, njegovu životu prožetom vjernošću i ljubavlju prema Bogu i čovjeku, ali i izloženom neprestanim kušnjama i opterećenom raznovrsnim križevima te i smrću, ali i nadom u uskrsnuće, piše nadbiskup Devčić.