Od 1. ožujka, kada počima sveto korizmeno vrijeme, do 16. travnja, kada ćemo proslaviti Uskrsnuće Gospodinovo, odvijat će se naš ovogodišnji duhovni korizmeni program. U svetoj liturgiji, u rasporedu duhovnih obnova, u pobožnostima vlastitih Korizmi posebno će mjesto imati, kao i uvijek, Križni put. Pratit ćemo Isusa od Pilatove sudnice do Kalvarije, do smrti na križu i do polaganja u grob. Uz Isusa promatrat ćemo druge sudionike tog jedinstvenoga i sudbonosnog događaja: nosioce vlasti, vojnike, prvake naroda, njegove intelektualne i religiozne predvodnike. Promatrat ćemo svjetinu koja se daje zavesti te se odriče sposobnosti vlastitog prosuđivanja. Susrest ćemo učenike koji su se razbježali. No, uočit ćemo i one vjerne Isusove prijatelje koje je predvodila i hrabrija Marija, Isusova Majka. Ona je postala i njihova majka.
U toj ćemo drami tražiti i svoje mjesto. Preispitivat ćemo svoj prošli i sadašnji život, svoje shvaćanje i ponašanje. Osvijetlit će nam se i duhovni lik naših prijatelja, našeg naroda, svijeta uopće. Bolje ćemo razumjeti, u svjetlu Kristove osude i patnje, svoj odnos prema Bogu i prema ljudima, ali i odnos drugih prema nama i prema Bogu. Otkrit ćemo na kojoj je tko strani u tom sudaru dobra i zla, grijeha i pravednosti. Sigurno, posebno nas peku rane koje nosimo na svome tijelu i u svojoj duši kao žrtve krvavog nasilja posljednjih godina. Ali promatranje Kristove muke vodi nas dalje i dublje. Mi smo suočeni i sa svojom krivnjom i sa svojim grijehom. Otkriva nam se naša duša, naša savjest, naše srce. Uviđamo i prihvaćamo našu odgovornost za uvrede nanesene Bogu i ljudima. Stoga kroz Križni put u nama odzvanja poziv na obraćenje: biti uz Krista pa makar i kao nevina žrtva a ne biti na strani onih koji zlo čine i Krista nanovo razapinju.
Danas se u Hrvatskoj vodi ne samo vidljiva borba, nego još viče ona nevidljiva: u srcu, u savjesti. Bježati od križa, od patnje, od moralne odgovornosti u carstvo užitaka i pod cijenu gaženja Božjih zapovijedi – to je napast kojoj se lako podliježe. Nasuprot tome stoji veliki poziv: ostati ili se vratiti u prostore Božjih zapovijedi, vjernosti Kristu pa makar i uz žrtve. Od kršćanske starine baštinili smo nauk o dva puta. Put dobra vodi k Bogu. Put zla odvodi od Boga. Ta se dva puta tako jasno danas ocrtavaju pred mladima i pred starijima, pred roditeljima i pred djecom, pred odgojiteljima, pred djelatnicima u svim područjima javnog života. Narod koji duhovno i moralno jača ima budućnost. Narod koji duhovno i moralno slabi – u svemu će nazadovati.
Sveto korizmeno vrijeme čisti i jača našu dušu u mjeri u kojoj prihvatimo korizmeni program; molitva, odricanje, djela milosrđa. Na tom nas duhovnom putu predvodi Isus Krst čitavim svojim djelom, čitavim svojim naukom. No, posebno nas poziva da ga slijedimo na njegovu Križnom putu – do Križa, do groba. On nam jamči da pravednika Bog ne napušta. Njegovo uskrsnuće ostaje dokaz i pečat tog povjerenja za sva vremena, do konca svijeta.
Sveto odrješenje koje skrušenom i iskrenom kršćaninu jamči da su mu grijesi oprošteni te da je nanovo oživio, sveta Euharistija po kojoj nas Krist hrani samim sobom – vrhunac su iskustva da nas Bog ljubi i da je Križ Kristov vrelo našeg spasenja. U tome je onda i tajna obnove, Životne snage. U nas je već posijana klica uskrsnuća, klica vječnoga života.
Prihvatimo i ove godine, braćo i sestre, duhovni program svete Korizme. Prihvatimo ga s još većom revnošću nego do sada i neka Božji blagoslov bude nad svima nama!

Vaš biskup
Srećko Badurina

U, Šibeniku 20. veljače 1995.