Požega, (IKA) – Ciklus korizmenih tribina četvrtkom u Godini vjere nastavljen je u Požegi 28. veljače predavanjem dr. Tomislava Domazeta–Loše s temom “Evolucijska biologija – izazov za vjeru”. Na početku tribine koja je održana u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi brojne okupljene slušatelje pozdravio je požeški biskup Antun Škvorčević. Uvodeći u temu tribine, biskup se poslužio tekstom Psalma 8 koji veliča Božje stvorenje i očituje zadivljenost pred čovjekom, stvorenim tek malo manjim od Boga. Protumačio je da se čovjek u pitanju vlastitog identiteta može uspoređivati s pticama nebeskim, ribama morskim i drugom stvarnošću oko sebe te utvrditi da je više od njih, ali da tek kad se uspoređuje s Bogom dohvaća istinsku svoju veličinu kao duhovno biće, jedinstvena i neponovljiva osoba u svojoj slobodi, slika Božja, čiji je smisao punina života u Bogu. Rekao je kako je znanstveni pristup biološke evolucije valjano ali djelomično proučavanje čovjeka koje ne može reći ništa od onoga što je nadspoznatljivo u njegovoj najdubljoj duhovnoj biti, što dohvaćamo vjerom. Istaknuo je da su znanost i vjera komplementarni, da je važan njihov susret u dijalogu te je zahvalio predavaču u nastojanju da pomogne što bolje shvatiti cjelovitu istinu o čovjeku. Potom je Zvonimir Zelenika v.d. voditelja Pastoralnog centra Požeške biskupije, organizator tribina četvrtkom putem kratkog filma predstavio život i rad dr. Domazeta–Loše, nagrađivanog znanstvenika s Instituta “Ruđer Bošković”.
Dr. Domazet–Lošo u izlaganju je približio dosege evolucijske biologije koja promatra i istražuje nastanak i razvoj života na zemlji od prve stanice do danas. Istaknuo je da je život na našem planetu star oko 3.8 milijardi godina, no da samu evolucijsku biologiju ne zanima toliko mehanizam nastanaka prve stanice koliko njezin daljnji razvojni put do danas. Sam nastanak života od neživog do živog izniman je skok i do danas nije znanstveno objašnjen, već se u objašnjavanju istog ulazi na rub znanosti i u sferu spekulativnog, pojasnio je predavač. U istraživanju evolucije od nedavno je znanosti dostupna i nova metoda, genomska filostratigrafija za koju je zaslužan dr. Tomislav Domazet–Lošo, a koja se temelji na statistici i kojom je moguće mjeriti ukupnu evolucijsku starost aktivnih gena tijekom svake faze embrionalnog razvitka. Metoda genomske filostratigrafije odlična je za rekonstrukciju daleke evolucijske prošlosti, primjerice prije petsto milijuna ili milijardu godina, koja se prije mogla proučavati isključivo uz pomoć fosila, pojasnio je predavač te na primjeru riba, pomoću animacija, predstavio je različite faze evolucije vrsta od jednostaničnih do formiranih jedinki. Istaknuo je da postoje mehanizmi poput prirodne selekcije kojima se geni razvijaju i poboljšavaju, odnosno oni bolji opstaju. Da bi do toga došlo potrebno je pomiješati gene, odnosno potrebna je mogućnost razmnožavanja što od razine životinja na dalje funkcionira na principu različitih spolnih stanica koje se susreću. Pri tome je zanimljivo kako i životinje i čovjek nužno moraju proći kroz fazu jedne stanice iz koje onda nastaje cijelo, novo, jedinstveno i neponovljivo biće. Za biologiju je nesporno da život počinje začećem i nije moguće u tom smislu začeće promatrati odvojeno od bilo koje kasnije faze bića, što je važno za pitanje abortusa i pokušaja manipulacije začećem. Kada su u pitanju životinje i ljudi preduvjet za razmnožavanje je različitost spolova, što je biološka odrednica stara dvije milijarde godina te ona savršeno funkcionira i nije stvar društvenog dogovora, istaknuo je dr. Domazet–Lošo, što je potrebno imati na umu i s obzirom na nedavno uvođenje zdravstvenog odgoja u naše škole. Produbljujući temu ljudske spolnosti, dr. Domazet–Lošo primijetio je da je čovjeku s obzirom na njegove prethodnike produženo spolno sazrijevanje i djeci omogućeno djetinjstvo, bez potrebe i borbe za goli život što je u evolucijskom smislu veliki napredak jer imaju prostor za učenje, stjecanje vještina i svaki vid napredovanja. Nagla seksualizacija djece koja je trend u posljednje vrijeme je u tom smislu kontraproduktivna jer se upravo skraćuje to razdoblje sazrijevanja, istaknuo je predavač.
Na kraju tribine biskup Škvorčević spomenuo je da nam znanstvene spoznaje mogu puno toga važnoga otkriti o čovjeku, no da je čovjek više od tih spoznaja, više od onoga što se može istražiti jer je biće duha. Istaknuo je važnost komunikacije čovjekova i Božjeg Duha po kojoj se ostvaruje najveća evolucija – duhovna.