Varaždin, (IKA) – Posljednji od pet korizmenih susreta, koje u prigodi Godine vjere priređuje Varaždinska biskupija za suradnike u župnim ekonomskim i pastoralnim vijećima te angažirane vjernike laike, održan je u subotu 16. ožujka u dvorani Biskupijskoga pastoralnog centra u Varaždinu. Susret je okupio 80-tak predstavnika dvadesetak katoličkih laičkih pokreta, udruga i molitvenih zajednica koje djeluju u župama na području Varaždinske biskupije.
Varaždinski biskup Josip Mrzljak pozdravio je sve okupljene, rekavši kako su se okupili kao članovi velike obitelji mjesne Crkve. Generalni vikar mons. Ivan Godina rekao je da su se sastali da bi oni koji su uključeni u crkvene zajednice i od kojih svatko ima svoju ulogu, poziv, poslanje i služenje, zajedno razmišljali što im je činiti i kako pridonijeti rastu žive zajednice Crkve. Izlaganje o temi “Crkveni pokreti, udruge i zajednice u službi nove evangelizacije” održao je predstojnik Obiteljskog centra i povjerenik za katoličke udruge laika preč. Josip Koprek, koji je rekao kako je pred Crkvom uvijek zadaća da u uzburkanom, zbunjenom i ugroženom svijetu na razne načine naviješta evanđelje. Poslije Drugog vatikanskog koncila Crkva je dobila novi polet u naviještanju evanđelja nastankom novih zajednica i pokreta, a novi pokreti i zajednice u Crkvi upravo su dio nove evangelizacije. U Varaždinskoj biskupiji nazočno je desetak različitih crkvenih zajednica i pokreta, rekao je preč. Koprek dodavši da su zajednički svim tim pokretima isti dobri plodovi: obraćenje, sakramentalni život, kršćanski pogled na brak i obitelj, rast broja duhovnih zvanja, odgovornost za Crkvu, misijski polet, te skrb za potrebne, siromašne i za ljude na rubu društva.
U nastavku je dao pregled nekoliko temeljnih crkvenih dokumenata koji daju uvid i smjernice glede angažmana vjernika laika u Crkvi i društvu. Gledajući s crkvenoga stajališta na odnos crkvenih pokreta i opće Crkve, stječe se dojam da nema nepremostivih poteškoća, premda postoje određene napetosti između ustanova (institucija) i karizmi. Pokreti, osim oznake “univerzalnosti”, ne smiju zaboraviti da se njihova crkvenost mjeri i ukorijenjenošću u mjesnu Crkvu. Postavlja se ipak pitanje njihove uključenosti u župnu zajednicu jer se često čuje da se crkveni pokreti doživljavaju kao “usporedna Crkva” ili kao “Crkva u Crkvi”. No, pojava crkvenih pokreta svojevrstan je odgovor na sekularizaciju, koja je obilježena mnogim suvremenim i često protukršćanskim pokretima te oni svojom pokretljivošću i pastoralnim zanosom nastoje u župnu zajednicu unijeti određenu živost. S druge strane, pokreti su svojevrstan odgovor na odveć klerikaliziran i usporen oblik župnoga pastorala, na temelju kojega mnogi vjernici u svojim župama ne ostvaruju svoje duhovne potrebe, koje im omogućuju pokreti, rekao je predavač. Crkveni su pokreti pastoralna stvarnost prema kojoj se ne može biti pastoralno ravnodušan. Neki su njima oduševljeni toliko da ne uočavaju njihova odstupanja i poneka zastranjenja, uzdižući ih kao gotovo jedino sredstvo nove nade, a drugi se tuže i u njima ne vide ništa dobra, jer im ometaju redoviti župni rad, odjeljujući se od župne zajednice, što unosi nemir i prigovore među sve druge vjernike. U tome smislu veliku odgovornost ima crkveno vodstvo, osobito biskupi, vjernicima razjasniti određene pastoralne pojave i jamčiti crkvenost pokreta, ali ne samo teološku nego i djelatnu kako bi crkveni pokreti, u zajedništvu sa službujućim svećenstvom, bili nositelji pastorala u župnoj zajednici, a ne samo nijemi promatrači, odnosno pastoralni potrošači. Upravo na to potiče koncilski nauk, poručio je preč. Koprek. Takvo shvaćanje pastorala kod nas u Hrvatskoj često suzbija uobičajeni “solo” pastoral, a budući da postoje osobe koje žele više, a k tomu imaju određene karizme, onda se oni, na neki način, u svom vjerskomu žaru, ističu uznemirujući uhodani župni pastoral. Tim su navjestiteljskim žarom prožeti crkveni pokreti, koji traže i pokreću novu prepoznatljivost Crkve i župne zajednice. Oni teže unutarnjoj duhovnoj obnovi u susretu s Isusom Kristom, produbljenju i svjedočenju vjere. Na svojim susretima stječu duboko duhovno iskustvo koje žele prenijeti drugima i žele pokrenuti obnovu Crkve iznutra. Međutim, pokreti, osim što na svojim susretima i “seminarima” uspijevaju stvarati duhovno i osjećajno ozračje, pomoć i utjehu, prihvaćanje i sigurnost, što je mnogima u doba otuđenosti i usamljenosti vrlo privlačno, pozvani su izgrađivati zajedništvo u župi. Kada se jedni i drugi opredijele za službu, ne sebi nego za službu evanđelja i mjesne Crkve, onda se stvara mjesto crkvene i župne svijesti, istaknuo je predavač. Budući da su to uglavnom svjetovni pokreti, onda se radi o potrazi za identitetom vjernika laika kao kršćana navjestitelja. Tako ih shvaća i potiče Ivan Pavao II., govoreći im da su oni “novi evangelizatori”. Članovi mnogih pokreta, pa i cijele obitelji, zauzeto u svijetu naviještaju evanđelje. Oni ne samo da ističu dostojanstvo života i ženidbe nego su otvoreni životu, podižući brojne obitelji. Duhovni se plodovi njihova rada očituju u mnogobrojnim duhovnim zvanjima i različitim oblicima posvećena života. Pokreti potiču na osobni rast u svetosti, nude mogućnost molitve, čitanja Svetoga pisma, iskustvo radosti i nužno obiteljsko ozračje. Promiču poslanje laika i pomažu im očitovati se u različitim područjima života i društva. Ako se u župnoj zajednici članovima crkvenih pokreta povjere određene službe i dužnosti, oni to povjerenje nastoje opravdati. Isto tako, “kada se s poniznošću uklope u život mjesnih Crkava i kad ih biskupi i svećenici srdačno prigrle u biskupijskim i župskim strukturama, ti su pokreti pravi Božji dar za novu evangelizaciju i za misijsku djelatnost u užem smislu riječi”. Na pokrete ne treba gledati kao na tuđe tijelo, nešto nametnuto izvana, nego kao na jedno od unutarnjih lica Crkve, pravo bogatstvo Crkve. Kao i u svakoj stvarnosti, tako se i na ovom području događaju određene krajnosti i poteškoće, koje bi tijekom vremena trebalo prevladati, kao što su paralelna bogoslužja, elitizam i drugo, zaključio je preč. Koprek.
Nakon izlaganja obratio se velik broj predstavnika raznih crkvenih pokreta, udruga i zajednica koji su iznijeli neke od djelatnosti i aktivnosti, te predstavili svoj osobni doživljaj angažmana i doprinosa u toj zajednici. Susretu je nazočio o. Christoph Horn, duhovni asistent Schönstattskog pokreta u Hrvatskoj, koji je predstavio njegovo djelovanje. Istaknuo je kako se u Maloj Subotici u Međimurju, gdje se nalazi prvo Schönstattsko svetište u Hrvatskoj, izgrađuje duhovni centar koji će moći koristiti sve zainteresirane crkvene zajednice. Zatim su iskustva iznijeli članovi Franjevačkoga svjetovnog reda iz više župa, molitvene zajednice Milosrdnog Isusa iz Donjeg Vidovca, zajednice Molitveni vijenac Kraljice obitelji iz nekoliko župa donjeg Međimurja, zajednice Vjera i Svjetlo iz Koprivnice, pokreta Kursiljo iz Svetog Martina na Muri i Čakovca, udruge Prijatelji sv. Roka iz Draškovca, zajednice službenice Božje Marice Stanković iz Donje Voće, udruge Kolping iz Kneginca, molitvene zajednice bl. Alojzija Stepinca iz župe Prelog, zajednice Isus i Marija iz Koprivnice, zajednice Dobrog Pastira iz Sračinca, zajednice Krvi Kristove iz Pitomače, Pokreta fokolara iz Čakovca, a nazočili su i predstavnici drugih pokreta i zajednica.
Biskup Mrzljak rekao je kako je na ovom susretu posvjedočeno veliko bogatstvo koje mjesna Crkva ima u zajednicama i udrugama. Primijetio je tijekom njihova izlaganja kako je u svim zajednicama izuzetno velik naglasak stavljen na karitativnu djelatnost, rekavši kako je to vrlo važno jer se time na djelotvoran način pokazuje plod molitava te se u bližnjima prepoznaje samo Isusovo lice. Potaknuo je zajednice da se ne ustručavaju djelovati prema izvanjskom svijetu, zauzeti kršćanski stav kada je to potrebno, a sve na temelju svoje unutarnje duhovne snage. Pozvao je okupljene predstavnike pokreta, udruga i zajednica da naknadno dostave u biskupiju dopise u kojima će ukratko predstaviti osnutak i djelovanje svoje zajednice u pojedinoj župi kako bi mjesna Crkva imala informaciju i pregled njihovih aktivnosti na području biskupije.
Korizmeni susret svoj je vrhunac imao u euharistijskom slavlju koje je u katedrali Uznesenja BDM predvodio biskup Mrzljak, a susret je zaključen zajedničkim objedom u Svećeničkom domu u Varaždinu.