Vrgorac, (IKA) – U župnoj dvorani u Vrgorcu u nedjelju 18. veljače upriličen je susret PMI (Prijatelja Malog Isusa) na kojem su nazočili, osim vrgorskih, i članovi i podupiratelji Društva PMI okolnih župa. Nagovor o temi korizmenog vremena održao je o. Jozo Čirko. Korizmeno milosno vrijeme čiji je cilj Uskrs, a smisao – da ispravno shvatimo što je pokora, poziv je na bogatiju, dublju, iskreniju, pouzdaniju molitvu i pažljivije slušanje i izvršavanje Božje riječi; zato se dobro zaustaviti, zamisliti nad sobom te na obećanjima i zavjetima koje dajemo kroz korizmu.
Svaka pokora, djela milosrđa, imaju svoj duboki smisao i značenje, al postoji opasnost da se zadržimo samo na izvanjskom – to onda nije ni post ni pokora. Ako smo ispravno shvatili korizmu, puno lakše možemo vidjeti što je pokora. Ono što Crkva naučava – pokora, jedino, i samo onda dobiva svoj smisao ako se provede u djela ljubavi, u čemu nam je najveći primjer Isus, istaknuo je o. Čirko.
Post, molitva i djela milosrđa međusobno se nadopunjuju. Molitva nas potiče na post, post nam daje snagu u molitvi i činjenju dobrih djela, a dobra djela nam donose i radost i zasluge. Korizmeno odricanje mora imati smisao, savršeni motiv mora biti samo ljubav – jedino ono odricanje koje je motivirano ljubavlju je savršeno odricanje. Pravi cilj odricanja treba biti druga osoba, jedino ispravno odricanje u kršćanskom smislu je odricanje od vlastitog dobra; predmet odricanja nikako ne može biti neki vlastiti porok.
Dobro je kroz korizmu izbjegavati poroke, ali ne može se shvatiti da je to odricanje. Predmet odricanje može biti jedino i isključivo neko osobno dobro, ali to odricanje mora biti slobodno i bez prisile. Ako plodove odricanja nisam dao drugome, moje odricanje je sebeljublje i nije kršćansko. Ako ne uspijemo, jer često precijenimo svoje snage, nismo počinili nikakav grijeh, pojasnio je predavač.
Kada svojim razumom vidim neki cilj, gdje svojim odricanjem mogu pomoći, onda trebam točno definirati čega ću se odreći, ne nešto nemoguće izmišljati. Ako bilo koji od ovih elemenata nedostaje onda moje odricanje može postati besmisleno ili nesavršeno ili može čak prijeći u zastranjenje. Odricanje od vlastitog dobra iz ljubavi prema drugomu postaje izvor blagoslova za obojicu – za onoga koji se odriče a i onoga za koga se netko odriče.
Što se tiče smrknutih vjernika, najžalosnija je stvar, naglasio je o. Jozo, i uglavnom se pokaže – da su radosniji oni koji imaju više i patnje i križeva. Pokora nije isključivo izbjegavanje zla, već nastojanje činjenja dobrih djela.
A što se tiče molitve i čitanja Biblije – nikada nam neće uspjeti sve riječi iz Svetoga pisma zadržati u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste srce, sile na pokoru, ljubav, dobra djela, te riječi vremenom pretvaraju naša smetlišta i prljavštinu u jedan lijepi Božji vrt, zaključio je o. Čirko.
Zahvalivši o. Čirku, i osvrnuvši se na njegov nagovor PMI, sestra Dulcelina Plavša poručila je nazočnima: „Cvatimo i oko sebe širimo mirise radosti, odricanjem obogaćujmo druge, obogaćenje je i kad pristupimo čovjeku s radošću”.