Osijek, (IKA) – Ciklus korizmenih susreta u organizaciji Udruge katoličkih intelektualaca u Osijeku završio je 17. ožujka gostovanjem dr. sc. Ivana Bodrožića, profesora patrologije na KBF-u u Zagrebu, koji je govorio o temi “Milosrđe kao dar srca prema svetom Augustinu” razmatrajući Augustinovo iskustvo Božjega milosrđa “u njegovu specifičnom životu lutaoca i bogotražitelja do obraćenja” kroz tri uzajamno isprepletene razine milosrđa (osobno iskustvo doživljaja Boga, dogmatsko-polemička razina i pastoralno-praktična) uokvirene u kristološku dimenziju, a istaknuta je eklezijalna dimenzija milosrđa, artikuliranje Božjega milosrđa u Crkvi i kroz sebe.
Don Ivan Bodrožić približio je suvremenicima govor o milosrđu iz perspektive aktualnog naučitelja milosti i ljubavi sv. Augustina (Aurelije Augustin 354.-430.), pojasnivši zašto Augustin zove Boga “Preveliko milosrđe moje” i kako dar svojega obraćenja i oproštenja zahvaljuje isključivo Bogu, a ne pripisuje obraćenje sebi i svojoj volji jer “Božje milosrđe prethodi našoj volji, Bog je takav da je oduvijek žarko želio spasenje ljudi i priprema našu volju za milosrđe i dar obraćenja”. “Milosrđe i njegova potreba nisu ponajprije neka socijalna potreba, nego teološka kategorija koja izvire iz nasušne duhovne potrebe. Kada Augustin govori o milosrđu, onda govori o radikalnoj ljudskoj potrebi koju iščitava kao posljedicu stanja istočnoga grijeha. Objašnjavajući u spisu “Rukovet” smisao Vjerovanja i Molitve Gospodnje, između ostalog će reći: ‘Budući da je radi grijeha ljudski rod tištila velika bijeda i jer mu je bilo potrebno božansko milosrđe, prorok je proričući vrijeme Božje milosti rekao: ‘Tko god zazove Gospodnje ime, bit će spašen’. Pred Bogom je čovjek, dakle, u stanju stvarne i životne potrebe. Po grijehu je postao bijedan te je stoga bijeda (miserie) najprije duhovna kategorija. Božja milosrdna akcija ili intervencija se zahtijeva i pretpostavlja te tako Bog iskazuje milosrđe (misericordia) jer je čovjeku ono neophodno”, kazao je Bodrožić te o augustinovskom stavu spram grijeha i pokore istaknuo bitan “poticaj na intenzivno kajanje kako bi čovjek došao do stvarnog obraćenja i da Bog u svojemu milosrđu može uništiti počinjeni grijeh, a pokajnik (pokornik) može primiti oproštenje u susretu s Bogom”. Naime, nekada se za sve teške grijehe činila dugotrajna pokora, ali ističe Bodrožić “ne treba imati pred sobom vremensko trajanje već kajanje”. Uz biblijske citate i ulomke iz opsežnog djela sv. Augustina, Bodrožić je pojasnio kako “milostinja predstavlja sva djela milosrđa (sedam tjelesnih i sedam duhovnih) činjenja za druge” koje mora biti od srca, kao i oproštenje, te je milosrđe dar srca (misericordia), poručujući: “Srcem iskaži milosrđe i daj da te Bog pročisti svojom milošću! Vjeri vreba očistiti nutrinu da može činiti milosrđe.”
Završni, peti korizmeni susret priređen je u cilju intenzivnijeg promišljanja Svete godine Božjeg milosrđa i duhovne priprave za Uskrs, a susret je u Klubu knjižare Nova otvorila UKI-jeva predsjednica dr. Ružica Pšihistal.