Požega, (IKA) – U sklopu programa desete obljetnice utemeljenja i uspostave Požeške biskupije svećenici i đakoni te mjesne Crkve na čelu s dijecezanskim biskupom Antunom Škvorčevićem hodočastili su 26. veljače u marijansko svetište u Kloštru, u jedno od najstarijih marijanski svetišta Požeške biskupije i pohodili Slavonski Kobaš.
Domaćini su im bili svećenici Posavskog arhiđakonata s arhiđakonom mons. Mijom Dukićem. Okupljene svećenike u kloštarskoj crkvi na početku molitve za svećenike ubijene tijekom i nakon II. svjetskog rata s područja Posavskog arhiđakonata pozdravio je biskup Škvorčević, koji je nazočne ujedno podsjetio na hodočašće minuloga mjeseca studenog u Slatinski Drenovac gdje su pohodili masovnu grobnicu ubijenih svećenika. Istaknuo je kako se na pokorničkom pohodu drevnom groblju u Kloštru pokraj Slavonskog Kobaša na početku korizme “želimo spomenuti preč. Mije Pišonića, čiji se grob nalazi na kloštarskom groblju, poginulog pod čudnim okolnostima na svetkovinu Presvetog Srca Isusova 22. lipnja 1962. zajedno s bogoslovima Marijanom Filkovićem iz Petrinje i Josipom Brebrićem iz Lipovljana”. Ovdje se želimo pomoliti, nastavio je biskup, za ubijene svećenike koji su službovali u župama ovog arhiđakonata, među kojima je: Antun Đurić – župnik u Novoj Kapeli (ubijen 1945. nepoznatog datuma i na nepoznatom mjestu), Ferdo Ivan Maretić – župnik u Staroj Gradiški (osuđen na smrt nakon 8. svibnja 1945. i ubijen u logoru Samobor), Josip Matijević – župnik u Bebrini (najvjerojatnije ubijen 1. lipnja 1946. u šumi između Zbjega i Slav. Broda). Uz njih se spominjemo i svećenika rodom iz župa Posavskog arhiđakonata, ubijenih diljem domovine: Slavko Brajković iz Nove Gradiške – župnik u Donjim Andrijevcima – Đakovačka i srijemska biskupija (odveden 1946. u zatvor u Osijeku i ondje strijeljan); Ivan Đanić iz Starog Petrovog Sela – župnik u Orahovici (odveli ga partizani u šumu i ubili 29. lipnja 1943.); Karlo Ivančić iz Davora – župnik u Oštrcu na Žumberku (ubili ga Gestapovci 24. listopada 1943. na Žumberku); Mato Kolundžić iz Slav. Kobaša – župnik u sv. Petru na Mrežnici – Duga Resa (ubili ga partizani u noći 24. siječnja 1945.); Viktor Müller iz Nove Gradiške – župnik u Donjim Mostima (ubili ga partizani 1945. godine); Fra Petronije Pajtler iz Cernika – vojni svećenik (partizani ga strijeljali 1945. godine u okolici Zagreba); Mihovil Praskić iz Slav. Dubočca – župnik u Podcrkvalju – Đakovačka i srijemska biskupija (četnici ga ubili u Bosanskom Dubočcu 1942. godine); dr. Ivan Šimunović iz Godinjaka – župa Staro Petrovo Selo – župnik u Ivanić Gradu (partizani ga ubili 1943. godine); Vjekoslav (Alojz) Terzić iz Slav. Kobaša – kapelan u Starim Jnakovcima – Đakovačka i Srijemska biskupija (godine 1945. na Križnom putu sa zarobljenicima ubijen u šumi Macelj u svibnju 1945. godine). Svima njima treba pribrojiti brojne civilne žrtve tijekom i nakon II. svjetskog rata u ovom kraju kao i iz nedavnoga Domovinskog rata.
Biskup je zatim pozvao nazočne svećenike i kobaške vjernike da saberu svoju dušu pred mučeništvom svećenika, ubijenih u župama ili iz župa Posavskog arhiđakonata, da ih povjere Božjoj ljubavi, te da se podsjete kako žive od duhovne baštine u koju je utkan njihov rad i njihova žrtva i da ljubomorno čuvaju spomen na njih. Potom je uslijedilo koncelebrirano euharistijsko slavlje svih svećenika, koje je predvodio biskup Škvorčević. Na početku sve nazočne pozdravio je posavski arhiđakon mons. Dukić. Upoznao je svećenike s poviješću drevne kloštarske crkve i svetištem Gospe kloštarske. U uvodnoj riječi biskup je istaknuo kako kloštarska crkva pamti brojna stoljeća, ne samo zidina nego prije svega duša hodočasnika, koje su u ovoj crkvi više od pet stoljeća otvarala svoje srce za Boga. U tu snažnu duhovnu povijest uključuju se sada i svećenici. Podsjetio je kako je prijašnja crkva, od koje je sada ostalo samo veliko svetište, sabirala mnoštvo marijanskih srca i duša ovoga kraja. U tu zgusnutu duhovnu povijest, dodao je biskup, unosimo i mi svoju svećeničku dušu, svoje služenje i ujedno s njima molimo da nam Marijin zagovor bude na pomoć i da nas Isus Krist svojom milosnom snagom iznutra učvrsti pa da svećeničkom vjernošću i ustrajnošću, unatoč brojnim poteškoćama, umijemo vršiti svoje poslanje. Pozdravio je vjernike iz Kobaša i zahvalio im za pažnju koju su svojim dolaskom iskazali svećenicima. Pozvao ih je na molitvu za svećenike, da budu uvijek dostojni darova Božjih i njihovi služitelji. Biskup je potom pozvao svećenike na ispit savjesti prema pisanom tekstu jedne vjernice koja je na taj način izrazila svoju želju da svećenici Požeške biskupije budu što revniji u svom djelovanju.
U homiliji biskup se nadovezao na svoju uvodnu riječ te je spomenuo da je kloštarska crkva u svojoj povijesti bila mjesto na kojem su hodočasnici čistili svoju dušu i donosili odluku biti vjerniji Bogu. Istaknuo je da je to u skladu s korizmenim pozivom na obraćenje. Podsjetio je kako u nijednom trenutku svoga života ne možemo reći da smo bili dovoljno ljudi ili svećenici, nego da je to povezano s uvijek novim nastojanjima i dok tako uvijek iznova započinjemo nalazimo se na putu svetosti. Biskup se među ostalim osvrnuo na trenutačnu ugroženost i rasap određenih vrijednosnih, ponajprije moralnih sustava u Hrvatskoj. Spomenuo je kako je najtužnije kad kod svećenika počne umirati duh i duhovnost. Pozvao ih je da ne dopuste slabljenje svoga svećeničkog vrijednosnog sustava, utemeljenog na vjernosti Bogu, međusobnoj slozi i socijalnoj osjetljivosti za čovjeka u nevolji. Potaknuo ih je da u svojim župama prednjače u pozornosti za ljude u potrebi te da se u tom smislu potrude imati što veći broj caritasovih volontera. Zahvalio je svećenicima za sve dobro koje čine u svom svakodnevnom poslanju. Nakon popričesne molitve biskup je predvodio molitvu povjere svećenika i đakona Požeške biskupije Isusovoj Majci.
Potom su se svećenici i đakoni uputili u Slavonski Kobaš. Tamo su se kratko okrijepili u župnim prostorima. Zatim su pošli u mjesnu dvoranu gdje je predavanje o glagoljici i ćirilici u predturskim crkvama uz rijeku Orljavu održao prof. Milan Paun. Podsjetio je na nastanak glagoljice te upoznao nazočne s pisanom glagoljskom i ćiriličnom baštinom pronađenoj u pet predturskih crkava, smještenih uz rijeku Orljavu, od Požege do njezina ušća u Savu. To su crkva Sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu, Sv. Martina u Lovčiću, Sv. Luke u Srednjem Lipovcu, Sv. Mihaela u Ratkovici i Uznesenja Marijina u Koštru pokraj Slavonskog Kobaša. Nakon predavanja svećenici i đakoni pohodili su župnu crkvu Sv. Ivana Krstitelja u kojoj su zajednički izmolili molitvu šestog časa.