Poreč, (IKA) – Već desetak godina vjernici Porečke i pulske biskupije sa svojim svećenicima hodočaste svake godine jednu nedjelju u korizmi u Eufrazijevu baziliku a jedne nedjelje u pulsku katedralu. Tako je i ove godine na treću korizmenu nedjelju, 3. ožujka, više stotina vjernika iz šest dekanata toga dijela biskupije: Buzetskoga, Pazinskoga, Pićanskoga, Rovinjsko-kanafanarskoga, Porečkoga i Umaško-oprtaljskoga hodočastilo u Eufrazijanu, gdje je najprije pokorničko slavlje predvodio župnik iz Gologorice Anto Stjepanović, a potom su vjernici imali prigodu za ispovijed te je održan križni put.
Misno slavlje u koncelebraciji više svećenika predvodio je porečki i pulski biskup Dražen Kutleša. U propovijedi je tumačio Isusovu prispodobu o neplodnoj smokvi koja, kako je rekao, ima dosta sličnosti s našim životom. Kao što je smokva ukorijenjena u zemlju da bi mogla donijeti plod, tako smo i mi postavljeni u vinograd Božji, da svatko od nas donese svoj plod. Bog od nas očekuje taj plod i svatko od nas ovdje ima svoje poslanje. Nama kao i ovoj smokvi dana je prilika da dademo svoj plod – bilo duhovni, bilo materijalni, na poseban način iskazan kroz ljubav prema drugim ljudima. Navodeći kako ima s jedne strane ljudi koji više daju nego što primaju, a s druge oni koji više primaju nego daju, mons. Kutleša istaknuo je da je svakom od nas darovan život u koji je ugrađena ljubav dragih osoba kroz nesebično davanje. Uspoređujući neplodnu smokvu s nama kojima Bog daje uvijek još jednu priliku, biskup je istaknuo potrebu ispovijedi i obraćenja, pošto nas napadaju napasti koje dolaze iz različitih strana: od ljudi koji su oko nas, iz nas samih; iz neke naše slabe točke koju ćemo ispitom savjesti spoznati.
Kažu da je najslabija točka gotovo svakog čovjeka lijenost, nastavio je propovjednik. Iz lijenosti nastaju sve druge napasti. Zato vrijedi ona izreka: Moli i radi. Čovjek mora biti zaposlen, čovjek mora biti radin, čovjek mora raditi i osjetiti da je koristan. Jer svaki čovjek koji ne pridonosi ima manju vrijednost od samoga sebe. A upravo nam lijenost to oduzima. Lijenost je kao hrđa koja čovjeka zarobljava, koje nije svjestan jer se osjeća da mu je lijepo, da mu je dobro. Posljednja stvar od koje dolazi napast jest iznutra svakog od nas, ali od neke najbolje točke. Tu ulazimo u grijeh oholosti, kada čovjek misli da je on najbolji, najveći, a to predstavlja jednu laž i na kraju završi vrlo tragično. Upravo oholost Crkva stavlja kao prvi glavni grijeh zbog toga jer čovjeka zaslijepi, govori mu da je on glavni, da je on centar svijeta. Imamo prilika, Bog nam daje mogućnost da se obratimo dok još imamo vremena. Upravo smo u korizmi da iskoristimo sve prilike koje nam Bog daje. To ćemo postići – da uvijek budemo budni, da molimo, da svaki dan ispitamo svoju savjest pa će biti i duhovne pomoći. Ako tako budemo radili, moći ćemo se oduprijeti napasti. Ovo hodočašće jedan je znak svakoga od nas da želimo biti bolji, želimo biti pravi kršćani, pravi, pošteni ljudi, zaključio je propovijed biskup Kutleša.

.