Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu u Varaždinskoj biskupiji jedino je euharistijsko svetište u Hrvatskoj, a ujedno je jedno od najvećih i najstarijih euharistijskih svetišta u Europi. Hodočasnici u ovo svetište dolaze tijekom cijele godine.

Misno slavlje u 11 sati za hodočasnike predvodio je sinjski župnik fra Antonio Mravak uz koncelebraciju gvardijana fra Marinka Vukmana, a u misi je služio đakon fra Šimun Suton. Uz fratre Samostana Gospe Sinjske hodočasnike su pratile i sestre franjevke s. Senka Jenjić, s. Natanaela Radinović i milosrdnica s. Tea Vrdoljak.

Upravitelj Svetišta Predragocjene Krvi Kristove i župnik Župe Ludbreg vlč. Kristijan Stojko, upoznao je hodočasnike s povijesti Svetišta. Prema predaji u kapelici dvorca Batthyany 1411., za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi Pretvorbe “Ovo je tijelo moje” i “Ovo je moja krv….” u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio svetu misu. Tekućinu iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, skrio, i o događaju šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi Sv. Trojstva. Glas o tome događaju brzo se pronio cijelim krajem. Narod je u sve većem broju počeo dolaziti u Ludbreg. Svi su željeli vidjeti taj opipljivi i svima vidljivi znak Božje prisutnosti u maloj staklenoj posudici. Predaja govori da su se od toga vremena u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja na zagovor Presvetoj Krvi.

Ludbreško Svetište poznato je po zavjetu Hrvatskog Sabora da će u Ludbregu izgraditi kapelu u čast Presvetoj Krvi Isusovoj. Zavjet je učinjen 15. prosinca 1739. godine u vrijeme dok je u Moslavini oko Volodera punih 7 mjeseci harala strašna epidemija kuge. Iz nepoznatih razloga taj zavjet nije ispunjen i vrlo brzo pao je u zaborav. Stvaranjem Hrvatske države, 1996. godine izgradnjom Zavjetne kapele ispunjen je zavjet Sabora iz 1739. godine.

U poslijepodnevnim satima hodočasnici su posjetili grob O. fra Ante Antića u Svetištu Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Hodočasnike su primili gvardijan fra Bože Vuleta i župnik fra Ante Bešlić. S povijesti dolaska franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja u Zagreb, izgradnjom Samostana i Svetišta Majke Božje Lurdske te štovanjem fra Ante Antića hodočasnike je upoznao fra Ante Crnčević, koji je ujedno i vicepostulator kauze O. fra Ante Antića.

Nakon dolaska fratara, izgradnjom Samostana s kapelom i dvoranom Majke Božje Lurdske, ovaj dio Zagreba ubrzo je postao okupljalištem mnogih Zagrepčana kao i doseljenika, osobito radničkih obitelji iz Dalmacije. Godine 1936. položen je kamen temeljac velike crkve, a blagoslovio ga je zagrebački nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac. Prema Plečnikovoj zamisli crkva je trebala biti veličanstvena dvokatna građevina. Gradnja je dobro napredovala, a 1937. nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac posvetio oltar u kripti.

Kripta je postala crkvom za liturgijska slavlja i pobožnosti. Drugi svjetski rat, poraće i neimaština odgađala je dovršetak radova na crkvi. Konačno je 2014. godine počelo uređenje gornje crkve koja je u studenome 2023. posvećena. Fra Ante je posebno protumačio ikonografsko i arhitektonsko uređenje crkve.

Poslije Drugog svjetskog rata svoje tiho djelovanje ispovjednika i duhovnog vođe u ovom samostanu započinje jednostavni i iznimno duhovni franjevac sluga Božji fra Ante Antić. Njegova predana služba ispovjednika i pronicljivost u duhovnome vodstvu dovodile su u kriptu Majke Božje Lurdske i samostan mnoštvo vjernika, ali i brojne svećenike, redovnike i redovnice. Svima njima bio je duhovni otac, jednostavno zvan “Dobri otac Antić”. Umro je na glasu svetosti 4. ožujka 1965. Postupak njegove beatifikacije, pokrenut 1984., umnogome je uznapredovao, pa danas nosi naslov “časnoga sluge Božjega”.

U večernjim satima hodočasnici su se vratili u Sinj ispunjeni dojmovima hodočašća koja je ujedno bila i duhovna obnova. Nakon korizmenog hodočašća na Uskrs 31. ožujka, vjernici sinjske župe hodočastit će stopama sv. Franje u Asissi i Rim.