Krakov, (IKA) – Kršćani mogu dati veliki prinos izgradnji Europe, ali se trebaju, međusobno sjedinjeni, ujediniti s ljudima dobre volje, i tako odbaciti pokušaje onih koji vjeru žele svesti na privatni čin, poruka je nadbiskupa Giovannija Lajola, tajnika Državnoga tajništva Svete Stolice za odnose s državama, s međunarodne konferencije o ulozi Crkve i kršćana u budućnosti Europe koja je proteklih dana održana u Krakovu.

“Bilo bi to političko krivotvorenje ako bi Europa htjela svesti Crkvu i kršćane na unutarnje čovječje iskustvo, na privatni čin, beznačajan za javno djelovanje političke zajednice. U sadašnjoj Europskoj uniji od 456 milijuna stanovnika njih 368 milijuna su kršćani, a od toga ima 262 milijuna katolika. Kršćani su većina, ali samo na papiru, jer nisu u istoj mjeri zastupljeni u političkim tijelima, medijima i javnome mnijenju, kao ni u kulturnim institucijama. Ponekad su jedva prihvaćeni, ako ih suvremena sekularistička kultura potpuno ne odbaci kao politički nekorektne”, ustvrdio je nadbiskup, napomenuvši nadalje kako se politička važnost kršćana, posebice katolika, ne može u europskom sklopu zanemariti zbog laičnosti političke zajednice. Kršćanstvo je pridonijelo i nastavlja davati na svim područjima: od društvenoga do kulturnoga i umjetničkoga, od školstva do obitelji, od bolnica do zbrinjavanja siromaha. Kršćanstvo je jedini istinski ujedinjujući čimbenik različitosti europskih zemalja koje se razlikuju po narodnosti, jeziku i kulturi. Unatoč tim različitostima, posvuda susrećemo istovjetno poimanje čovjekove naravi, dostojanstva i njegove sudbine; iz kršćanskoga su poimanja potekla temeljna načela suvremene države: jednakost, sloboda i zajedništvo. Zbog svega toga Crkva poziva Europu na veću društveno-političku povezanost, ali i na disanje s oba pluća, čuvajući identitet svakoga pojedinog naroda. Da je Europa posvetila dužnu pozornost ovom temeljnom zahtjevu i osjetljivosti pojedinih naroda, možda ne bi doživjela odbacivanje Ustava, koji je potpisan 29. listopada 2004. godine u Rimu, kazao je nadbiskup Lajolo te podsjetio na Papinu homiliju na misi za izbor Pape, u kojoj je, tada kardinal Ratzinger, upozorio na diktaturu relativizma koji ništa ne priznaje sigurnim. “Možda se ni na jednom drugom kontinentu kao u Europi ne nastoji toliko učvrstiti nepovjerenje u čovjekove mogućnosti, odnosno isticati da čovjek ne može dokučiti apsolutnu istinu. Stoga se, poimajući biće na taj način, relativizira pojam naravi, a načelo dostojanstva ljudske osobe postaje bezvrijednim, te se u kritičnim trenutcima dovodi u opasnost smisao ljudskoga života. Crkva je, naprotiv, kao što je uvijek bila, istinska pobornica zdravoga razuma; sposobna, ne samo dosegnuti matematičku istinu, ili onu prirodnih znanosti, nego i posljednje istine o čovjeku”, pojasnio je nadbiskup.

Od kršćana nadbiskup zahtijeva tri odlike: sposobnost, ponosnu poniznost zbog vlastite vjere i poduzetnost. Treba znati izići na otvoreno i ne uzmicati pred uobičajenim optužbama poput fundamentalizma, klerikalizma, fideizma i sličnih, koje nam dolaze upravo od onih koji su zaraženi ekstremizmima. Kršćani ne trebaju trpjeti osjećaj manje vrijednosti; ako se drugi hvale svojim prinosom prosvjetiteljstvu, kršćani znaju da su sinovi svjetla i dana; ako se oni pozivaju na snagu razuma, kršćani su spremni raspravljati na temelju valjanih argumenata u svjetlu samoga razuma, ali znaju da postoje i razlozi srca koje razum ne poznaje. Ako su drugi ponosni zbog radikalizma, kršćani znaju da ni jedan radikalizam nije usporediv s evanđeoskom potpunošću. Nužan je ponizan ponos, jer naše blago je u krhkoj posudi i prenosivo je samo u poniznosti, upozorio je nadbiskup, podsjetivši na Petra koji je, potičući na iznošenje razloga naše nade, poručio neka se to čini s poniznošću i ljubavlju, kroz iskreni dijalog.

Na kraju je nadbiskup Lajolo pozvao kršćane na zalaganje, čak i u politici, u širenju evanđeoske poruke: kršćani ne mogu prozivati nedosljednost izabranih, ako oni kao izbornici nisu dosljedni u izboru. “U pluralističkom društvu s mnoštvom ideologija, kršćani trebaju poznavati i ujediniti vlastite snage, i ujediniti se s ljudima dobre volje u ostvarenju Europe dostojne duhovnoga bogatstva koje su nam ostavili naši oci, Europe kakvu su sanjali veliki ljudi dvadesetoga stoljeća”, zaključio je nadbiskup Lajolo.