Ujedno je time obilježen i prvi dan devetnice bl. Bulešiću koja se moli u brojnim crkvama diljem Porečke i Pulske biskupije ali i u mnogima župama diljem zemlje, napose u onima koje imaju blaženikove relikvije.

U Kringi je relikviju u crkvu svečano unio umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan. On je zatim predvodio i misno slavlje, a prigodni nagovor izrekao je vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića vlč. mr. Ilija Jakovljević. U homiliji, u kojoj je kroz elemente blaženikova života protkao temeljne aspekte svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije,  vlč. Jakovljević još je jednom pokazao plodove svoga dugogodišnjeg predanog rada kao vicepostulator, čime se ujedno profilira kao jedan od ponajboljih suvremenih živućih poznavatelja lika i djela našega najmlađeg blaženika.

Propovjednik je homiliju započeo citiravši Elizabetin usklik pri susretu s Marijom: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“, Bog je Mariju predodredio, izabrao i posvetio kako bi mogla biti majka Sina Božjega; kako bi ovdje na zemlji bila jedina dostojna da po njoj dođe Spasitelj svijeta. Također, u drugom koraku ona je postala ne samo majka sina Božjega, već ju je Isus dao i nama za majku, rekao je vlč. Jakovljević.

Danas, o blagdanu Velike Gospe, Marijina Uznesenja na nebo, ovdje u ovoj župnoj crkvi, okupili smo se da proslavimo našu nebesku Majku Mariju i da na trajno štovanje izložimo relikvije bl. Miroslava Bulešića; zahvalni smo župniku Stipanu Bošnjaku na promicanju kulta bl. Miroslava i što je zatražio da ova župa ima njegove relikvije, rekao je propovjednik te je potom pojasnio važnost relikvija, koje su vidljivi trag vječnosti na zemlji, vidljivi trag proslave Boga u životu pojedinca. Neka relikvije bl. Miroslava sve vas još snažnije povežu s Bogom, jer se Bog na najizvrsniji način proslavio po životu bl. Miroslava, naglasio je propovjednik.

Od danas u ovoj crkvi neće samo odzvanjati govor o bl. Miroslavu, već će kroz relikvije biti omogućeno, da vi, dragi vjernici Kringe, i svi posjetitelji ove crkve, budete u doticaju s bl. Miroslavom; da mu se molite i da ga častite, rekao je vlč. Jakovljević te je podsjetio da je bl. Miroslav Bulešić u toj crkvi propovijedao 9. srpnja 1944., na mladoj misi vlč. Bože Milanovića, ml., sina te župe. Vlč. Milanović i bl. Bulešić rođeni su iste godine, s tek dvadesetak dana razlike, a vlč. Milanović preminuo je u lipnju prošle godine u 99. godini života i 75. godini svećeništva.

Od danas ćete vi, dragi Križanci, moći pred njegovim relikvijama moliti za vaše potrebe, moći ćete moliti bl. Miroslava da vas zagovara u vašim nevoljama i kušnjama. Dok se budete molili pred relikvijama bl. Miroslava vi ćete doticati dio neba; dio proslavljene Crkve prema čemu svi mi težimo. Bl. Miroslav nije svetost postigao samo kroz mučeništvo. Mučeništvo je kruna svetosti. Mnogi su bili ubijeni, mučeni; ali ne možemo govoriti o njima kao o svecima; već kao o žrtvama određenih sustava. Ova župa imala je svoje nevine žrtve u II. svjetskom ratu, jedan od njih je vlč. Šime Milanović, podsjetio je vlč. Jakovljević, koji je ujedno i biskupijski povjerenik za popis žrtava II. svjetskog rata i poraća.

Slaveći blagdan Velike Gospe i mi smo došli u ovu crkvu da se pred njezinim likom molimo za svoje potrebe. Jedan od velikih štovatelja Blažene Djevice Marije bio je naš bl. Miroslav, ali i mnogi drugi koje je Crkva proglasila svetima, kao što je sv. Ivan Pavao II. Bl. Miroslav svaku svoju životnu poteškoću i kušnju, a imao ih je i kao čovjek i kao svećenik, iskomunicirao je s Marijom. Svako svoje razmatranje, kako vidimo u njegovu Duhovnom dnevniku, završavao je s obraćenjem Gospi. Ostvario je put svetosti jer je molio da ga Gospa zagovara u njegovu životu. A mi danas izlažući relikvije bl. Miroslava imamo dva sigurna puta svetosti: put svetosti naše nebeske Majke Marije i put svetosti bl. Miroslava, koji je nastojao slijediti Marijin put svetosti. Na tom putu svetosti nećemo biti pošteđeni patnje i poteškoća, ali ćemo imati uvijek uzor i pomoć u Gospi i našem Miroslavu. Poput njih trebamo biti svjesni da put svetosti nije put ostvarenja vlastitih želja, već volje Božje. Obraćamo se Gospi da nas ona zagovara i isprosi sve ono što nam je potrebno. Bl. Miroslav joj se često obraćao ovim riječima: „Majko moja, budi mi u pomoći“, citirao je propovjednik zapis iz Duhovnog dnevnika bl. Miroslava od 24. listopada 1944.

Bl. Miroslav nije molio da ga Gospodin oslobodi od patnje, već je molio da ga Gospodin učini dostojnim mučeništva. Ne mora svako mučeništvo biti obilježeno prolijevanjem vlastite krvi, ili kako se još naziva – crveno mučeništvo. Postoji i bijelo mučeništvo na koje smo svi pozvani, a sastoji se u tome, kako je rekao bl. Miroslav, da „svaku ranu zamotamo u bijeli omot ljubavi“. Naši su životi puni rana koje smo si sami nanijeli, ali koje su nam nanijeli i drugi. Bl. Miroslav živio je one evanđeoske vrednote koje ne može nijedan sustav uništiti, jer su te vrednote vječne.

Godine 1944. bl. Miroslav piše svećeniku Paviću: „Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje a ljubav zacjeljuje rane.“ A znamo da je Bog ljubav, kako nas uči Sveto pismo. Propovjednik je potaknuo okupljene da se zapitaju ‘tko ili što je danas tvoja rana: roditelji, djeca, susjed, supružnik, župnik, župna zajednica; bolest, nerazumijevanje u obitelji,  COVID 19; nedostatak vjere, oholost, traženje da sve bude onako kako ja to želim?’ Zamotaj svaku tu ranu u bijeli omot ljubavi – u Boga.  Molimo našu Nebesku Majku da nam povrati ljubav kako bi mogli svakog ljubiti. Svaki put kad nemamo ljubavi za svoje bližnje to je znak pomanjkanja vjere. Molimo nju, na Nebo Uznesenu, da nas ona zagovara i da podari mir našim obiteljima.

Što je bila snaga bl. Miroslava da može oprostiti i podnijeti mučeništvo? Odgovor možda najbolje ocrtavaju riječi koje je izgovorio na oproštaju iz župe Kanfanar u veljači 1947. godine: „Predrago braćo, dvije vam uspomene puštam: Euharistiju i Mariju. Euharistiju primajmo i vi i ja, bl. Gospu molimo i vi i ja! Tu ćemo se naći, time ćemo biti združeni“. Euharistija i Gospa i danas su nas ovdje ujedinili. Došli smo ovdje potaknuti našom pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji da slavimo Euharistiju. Da bismo mogli slaviti euharistiju, potrebno je da imamo otvoreno srce za Boga, kao što ga je imala Marija, poručio je vlč. Jakovljević. Homiliju je zaključio citiravši bl. Miroslava, uputio je molitvu uime svih okupljenih Nebeskoj Majci Mariji riječima koje je blaženik izrekao u homiliji o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije u Svetom Ivanu od Šterne 1944. godine:

„Majko, naša nebeska, daj nam Tu milost: da Te mi do svršetka našeg života častimo i slavimo, daj da razumijemo i da shvatimo ono što nam je jedino potrebno: da se spasimo, da se čuvamo od grijeha, da ne bismo oskvrnuli svoju dušu, ni zamazali svoje tijelo nekim grijehom, već da bismo uvijek čisto živjeli. Majko, daj da naša srca teže na nebo, gdje nas ti čekaš sa Svojim Sinom, s Bogom Ocem našim, sa anđelima i svecima, da možemo se tako i mi združiti i uživati onu radost i veselje, koje se daje onima koji su za nebo, i u nebu. Majko naša, moli i zagovaraj za nas.“

U koncelebraciji mise bili su policijski kapelan kapelanije „Sv. Kvirina Sisačkog“ u Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj Ivo Borić i župnik Stipan Bošnjak.

Na kraju misnoga slavlja prigodne zahvale izrekao je župnik Bošnjak, a potom je, uz poštivanje svih epidemioloških mjera i preporuka, održan ofer, čašćenje relikvija.