Draga braćo i sestre, dobar dan!
Četvrta vazmena nedjelja, dakle ova, koja se zove “Nedjelja Dobrog Pastira”, svake nas godine poziva iznova otkriti, uvijek s novim čuđenjem, tu definiciju koju je Isus dao o sebi, ponovno je iščitavajući u svijetlu njegove muke, smrti i uskrsnuća: “Pastir dobri život svoj polaže za ovce” (Iv 10, 11). Te su se riječi u potpunosti ostvarile kada je Krist, u dragovoljnoj poslušnosti Očevoj volji, žrtvovao samoga sebe na križu. Tada postaje potpuno jasno što znači da je on “dobri pastir”: on daje život, prinio je svoj život kao žrtvu za sve nas: za tebe, za tebe, za tebe i za mene, za sve! I zato je dobri pastir!
Krist je pravi pastir, koji ostvaruje najuzvišeniji uzor ljubavi prema svojemu stadu: on svojim životom slobodno raspolaže, nitko mu ga ne oduzima (usp. v. 18), nego ga daruje za ovce (usp. v. 17). U otvorenoj suprotnosti s lažnim pastirima, Isus se predstavlja kao istiniti i jedini pastir naroda: zao pastir misli na samog sebe i iskorištava ovce; dobri pastir misli na ovce i za njih daje samoga sebe. Za razliku od najamnika, Krist pastir je brižni vođa koji sudjeluje u životu svoga stada i ne traži drugog interesa, nema druge ambicije već da vodi, pase i štiti svoje ovce. I sve to po najvišoj cijeni – cijeni vlastitog života.

U liku Isusa, Dobrog Pastira, mi kontempliramo Božju providnost, njegovu očinsku brižnost prema svakom od nas. Ne ostavlja nas same! Posljedica te kontemplacije Isusa pravog i dobrog pastira, jest dirljivi usklik koji nalazimo u drugom čitanju današnje liturgije: “Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac” (1 Iv 3, 1). To je zaista iznenađujuća i tajanstvena ljubav, jer darujući nam Isusa kao pastira koji za nas daje vlastiti život, Otac nam je darovao ono najveće i najdragocjenije što nam je mogao dati! To je najuzvišenija i najčišća ljubav, jer nije potaknuta nekom potrebom, nije uvjetovana nekom računicom, niti vođena ikakvom željom da joj se uzvrati. Promatrajući takvu Božju ljubav kušamo beskrajnu radost i otvaramo se priznanju onoga što besplatno primismo.
Ali promatrati i zahvaljivati nije dovoljno. Dobroga Pastira treba i nasljedovati. Napose oni koji u Crkvi imaju poslanje upravljanja i vodstva – svećenici, biskupi, pape – pozvani su usvojiti ne mentalitet menadžera nego mentalitet sluge, po uzoru na Isusa koji nas je, oplijenivši samoga sebe, spasio svojim milosrđem. Na taj pastirski način života, dobroga pastira, pozvani su također i novi svećenici Rimske biskupije, koje sam imao radost jutros zarediti u Bazilici svetoga Petra.
Dvojica od njih će doći ovdje i zahvaliti vam za vaše molitve i pozdrave vas…
Neka Presveta Marija meni, biskupima i svećenicima cijeloga svijeta, izmoli milost služenja svetom Božjem narodu radosnim naviještanjem evanđelja, slavljenjem sakramenata srcem te strpljivim i krotkim pastoralnim vodstvom.

Nakon molitve Kraljice neba
Draga braćo i sestre, želim izraziti svoju blizinu stanovništvu pogođenom jakim potresom u Nepalu i u pograničnim zemljama. Molim za stradale, za ranjene i za sve one koji trpe zbog ove nesreće. Neka naiđu na potporu bratske solidarnosti. I pomolimo se Gospi da bude uz njih: “Zdravo Marijo…”.
Danas je u Kanadi blaženom proglašena Maria Elise Turgeon, utemeljiteljica Sestara naše Gospe od presvetog Ružarija svetoga Germana: bila je uzorna redovnica, posvećena molitvi, poučavanju u malim centrima svoje biskupije kao i djelima milosrđa. Zahvalimo Gospodinu za ovu ženu, uzor Bogu posvećena života i velikodušne zauzetosti u službi bližnjemu.
[…]
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!