Krist ruši zidove koji dijele ljude i narode

Predraga braćo i sestre!
1. Netom je u bazilici Svetoga Petra završilo svečano euharistijsko slavlje otvaranja posebne Skupštine biskupske sinode za Ameriku. To je prva sveamerička sinoda u povijesti, nešto više od petsto godina nakon početka evangelizacije “Novoga svijeta”. Sinodski oci, koji su za tu priliku došli u Rim, pozvani su dublje istražiti mnogoliku američku stvarnost. Crkva, obogaćena petstoljetnim evangelizatorskim iskustvom, doista se želi pripraviti za sučeljenje s velikim izazovima trećega tisućljeća. Svrha je toga sve više proširiti evanđeosku poruku, da Krist bude posvuda spoznat i prihvaćen kao istinski Otkupitelj čovjeka.
Upravo je na Krista usredotočena naša pozornost u ovoj prvoj godini neposredne priprave na Jubilej dvijetisućite. On je Onaj koji ruši zidove razdjeljenja između čovjeka i čovjeka, između naroda i naroda. Kršćani su, premda ljube i poštuju svoju domovinu, muškarci i žene “bez granica”, jer crkvena zajednica ne poznaje rasne, jezične i uljudbene granice.
2. Žurni poziv razmišljati o toj stvarnosti dolazi nam danas od Crkve koja je u Italiji, prigodom godišnjega Nacionalnog dana selilaštva, koji ima za temu: “S Kristom za svijet bez granica”. U ovoj godini, koja je također europska godina protiv rasizma, obveza je svih pomireno čovječanstvo, u poštivanju različnosti i otvorenosti uzajamnog upoznavanja.
Izražavam poštovanje i ohrabrenje za mnoge poticaje solidarnosti sa seliocima i izbjeglicama, osobito onima – i nažalost mnogima – koji su u teškim i nesigurnim prilikama. Povjeravam naume ovoga Dana zagovoru Ivana Krstitelja Scalabrinia, biskupa i oca selilaca, kojega sam upravo prošle nedjelje proglasio blaženim.
3. Neka Marija, Majka čovječanstva, potkrijepi svojim zagovorom naume zauzetosti koji proizlaze kako iz današnjega Nacionalnog dana selilaštva tako i iz Sinodske skupštine za Ameriku.
Osobito upravljam svoju riječ američkom kontinentu, kojega rese svetišta u kojima narod Božji časti Svetu Djevicu. Neka nebeska kraljica Amerike izmoli obilje Duha Svetoga, da on prosvijetli moć rasuđivanja i usmjeri pastoralni rad i odluke Sinode.
Nakon molitve Papa je dodao:
Sudbina naše braće u predjelu Zaljeva izvor je žive i ponovne zabrinutosti. U ovom trenutku krajnje napetosti, gdje izgleda da nije isključena mogućnost novog oružanog sukoba u Iraku, želim uputiti žalosni poziv da se ne napusti put dijaloga i diplomacije za očuvanje i ojačanje poštivanja međunarodne pravednosti i prava. Posebno podsjećam na civilno pučanstvo, osobito djecu i bolesnike koji su, bez da to žele, uvučeni u niz nasilja koja bi učinila još tragičnijim njihov i onako teški položaj.
Molimo Gospodina da prosvijetli pameti i srca svih koji su odgovorni za sudbinu narodâ, da shvate da je mir jedino sredstvo sposobno zajamčiti pravednost.
Slijedećeg petka, na blagdan Marijina prikazanja u Hramu, godišnji je dan “Pro orantibus”, to jest za klauzurne redovnice koje se, u šutnji i sabranosti, osobito posvećuju molitvi. Pozivam sve da se posebno sjete tih naših sestara koje, poput svete Terezije iz Lisieuxa – izabiru živjeti u “srcu” Crkve i kojima je potrebna duhovna i materijalna solidarnost.
Srdačan pozdrav svim hodočasnicima koji su danas nazočni u Rimu i svima želim lijepu nedjelju.