Krist - svjetlost i istina

Predraga braćo i sestre!
1. Među osobama s kojima nas liturgija sučeljava na našem hodu došašća, u pripravi za Veliki jubilej 2000. danas susrećemo Ivana Krstitelja. Čovjek skroman, “glas koji viče u pustinji” (Iv 1,23), kojega je vladar žrtvovao jer je bez ustručavanja rekao istinu, ostaje duboko suvremen. Ivanovo ga Evanđelje predstavlja kao “svjedoka svjetla” (usp. Iv 11,6).
Svjetlo koje on pokazuje nije samo moralna istina; to je osoba Krista, koji se ne ustručava za sebe reći: “Ja sam svjetlost svijeta” (Iv 8,12), “Ja sam Istina” (Iv 14,6).
Riječ je nesumnjivo o izvanrednoj tvrdnji, ponajprije zbunjujućoj, ali potpuno vjerodostojnoj na Isusovim usnama, koji je riječima i djelom, a nadasve svojom smrću i uskrsnućem, pokazao da je “jedinorođeni Sin Božji, rođen od Oca prije svih vjekova” (nicejsko-carigradsko Vjerovanje).
Da posvjedoče vjeru u Njega, mnogi su mučenici dali život. Nakon dva tisućljeća povijesti, Crkva i dalje “provjerava” samu sebe u ovoj istini, koju je Nicejski koncil, odgovarajuai arijevcima, zauvijek pohranio u Vjerovanju u kojemu ispovijedamo Krista kao “Boga od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga” (ondje).
2. Da, Krist je svjetlo jer, u svojoj božanskoj istobitnosti, otkriva Očevo lice. Ali on je to također jer, čovjek poput nas, solidaran u svemu s nama osim u grijehu, otkriva čovjeka njemu samome. Nažalost, grijeh je u nama pomračio sposobnost poznavanja i nasljedovanja svjetla istine i štoviše, kako to primjećuje apostol Pavao, “misterij čovjeka postaje doista jasan u misteriju utjelovljene Riječi” (GS 22).
3. Neka nam Sveta Djevica, ponizna nazaretska djevojka, koja bijaše majka i učenica Kristova, pomogne otvoriti oči svjetlu. Pred tajnom svoga božanskog Sina, i ona je svakog dana morala “napredovati na putu vjere” (LG 58). Zamolimo je da bude blizu svima koji iskreno traže istinu, usmjerujuai “čovječanstvo novog tisućljeća prema Onome koji je #!svjetlo koje prosvjetljuje svakoga čovjeka#!” (TMA 59).