Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje Evanđelje donosi izvještaj o uskrsnuću dvanaestogodišnje djevojčice, kćeri jednog od nadstojnika sinagoge koji se baca Isusu pred noge i moli ga: “Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!” (Mk 5, 23). U toj molitvi osjećamo brigu svakog oca za život i dobro svoje djece. Ali osjećamo također veliku vjeru koju taj čovjek ima u Isusa. I kada je stigla vijest da je djevojčica umrla, Isus mu kaže: “Ne boj se! Samo vjeruj!” (r. 36).

Te Isusove riječi ulijevaju hrabrost! I on ih, mnogo puta, upućuje također nama: “Ne boj se, samo vjeruj!”. Ušavši u kuću Gospodin zapovijeda da izađu van svi koji su plakali i jadikovali i obraća se umrloj djevojčici riječima: “Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!” (r. 41). I djevojka odmah usta i poče hodati. Tu se vidi Isusova apsolutna moć nad smrću, koja je za njega poput sna iz kojeg se čovjek može probuditi.

U taj izvještaj evanđelist uvrštava drugu epizodu: ozdravljenje žene koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja. Zbog te je svoje bolesti, prema kulturi toga doba, bila “nečista”, morala je izbjegavati svaki ljudski kontakt: jadna žena, bila je osuđena na smrt u društvu. Ta bezimena žena, usred mnoštva koje je pratilo Isusa, kaže u sebi: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena” (r. 28). I tako se i dogodilo: potreba da bude oslobođena je potiče da se odvaži na taj korak i vjera, tako reći, “otima” od Gospodina ozdravljenje. Onaj tko vjeruje “dotiče” Isusa i od njega crpi milost koja spašava. Vjera je ovo: dotaknuti Isusa i crpiti od njega milost koja spašava. Spašava nas, spašava nam duhovni život, spašava nas od mnogih problema. Isus je to osjetio i u mnoštvu traži lice te žene. Ona, sva u strahu i trepetu, istupi naprijed a on joj kaže: “Kćeri, vjera te tvoja spasila!” (r. 34). To je glas Oca nebeskog koji govori u Isusu: “Kćeri, nisi prokleta, nisi isključena, moje si dijete!” I svaki put kad nam se Isus približi, kada mu mi pristupimo s vjerom, čujemo ove Očeve riječi: “Ti si moj sin, ti si moja kćer! Izliječen si, izliječena si. Ja svima opraštam sve. Ja liječim sve i svakoga”.

Ta dva događaja – jedno ozdravljenje i jedno uskrsnuće – imaju jedno jedino središte: vjeru. Poruka je jasna i može se sažeti u jedno pitanje: vjerujemo li da nas Isus može izliječiti i uskrsnuti od mrtvih? Čitavo je Evanđelje napisano u svjetlu te vjere: Isus je uskrsnuo, pobijedio je smrt, i zbog te njegove pobjede i mi ćemo uskrsnuti. Ta vjera, koja je za prve kršćane bila sigurna, može međutim oslabiti i postati nesigurna, do te mjere da neki brkaju uskrsnuće s reinkarnacijom. Božja nas riječ ove nedjelje poziva da živimo sa sigurnošću u uskrsnuće: Isus je Gospodin, Isus ima moć nad zlom i nad smrću i želi nas povesti u Očev dom, gdje vlada život. I tamo ćemo se susresti svi, svi mi koji smo danas došli ovdje na trg, susrest ćemo se u Očevu domu, u životu kojeg će nam Isus dati.

Kristovo uskrsnuće djeluje u povijesti kao vrelo obnove i nade. Svaki koji je očajan ili je na smrt umoran, ako se uzda u Isusa i njegovu ljubav može ponovno početi živjeti. I započeti novi život, promijeniti život je neko uskrsnuće, ustajanje na novi život. Vjera je životna snaga, daje puninu našem čovještvu. Oni koji vjeruju u Krista trebaju biti prepoznatljivi po tome što promiču život u svakoj situaciji, kako bi svi, a osobito najslabiji, iskusili Božju ljubav koja oslobađa i spašava.

Molimo Gospodina da nam, po zagovoru Djevice Marije, udijeli dar snažne i hrabre vjere, koja nas potiče da budemo širitelji nade i života među našom braćom.