“Tvoju smrt Gospodine, naviještamo,
Tvoje uskrsnuće slavimo,
Tvoj slavni dolazak iščekujemo”
/Poklik vjernika nakon pretvorbe u Misi/

Sav život Crkve, svakog vjernika i cijeloga svemira crpi svoju snagu iz Kristove muke, smrti i uskrsnuća. To je svojim dometom središnji događaj ljudske povijesti. Naša ljudska nada u neuništivost života ima svoje uporište u Kristovu uskrsnuću. U proslavi Krista, u uskrsnuću, svoj oslonac ima sva svetost Crkve kroz stoljeća prošla i buduća. Vječiti čovjekov san u nadilaženje nestanka i smrti nije nestvaran. Štoviše ima svoj oslonac u Kristovoj riječi: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u me, živjet će ako i umre… I ja ću ga uskrisiti u posljednji Dan”/ usp. Iv 11,25/.Te su riječi izgovorene u Betaniji, blizu Jeruzalema prije Isusova iskustva smrti i uskrsnuća.
No, iskustvo novoga života Uskrsli je prenio na svoje učenike, apostole, koji su tako postali svjedoci nezamisliva događaja. Prva je Crkva, u stamenoj sigurnosti u iskustvenu vrijednost Kristova uskrsnuća zapisala ove retke: “Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje propovijedao Ivan: Kako Isusa iz Nazareta, Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega, koji je jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro, i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji Judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše objesivši ga na drvo. Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje, ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo zajedno s njime jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih”/Dj 10,34-43/.To iskustvo je bilo presudno u prihvaćanju najtežih izazova pa i progona i smrti.

U svjetlu Kristova uskrsnuća kršćanin prosuđuje sve izazove.

Naš svakidašnji život pun kušnji, teškoća, bolesti, patnji, prijetnji i neuspjeha nije uzaludan. On je s Kristom kroz raspadljivost sijanje u neraspadljivost. Naime, kršćanin već sada sudjeluje u novom Kristovu životu po krštenju, događaju u našem životu koji je bitno vezan uz događaj Kristova uskrsnuća. Po Novom zavjetu Krist je novi Adam koji u čovjeku obnavlja sliku Boga života, i dostojanstvo, izgubljeno u grijehu. Zato su u našem svijetu mogući nada, sloboda, radost i ljudska solidarnost, jer Krist uskrsli uspostavlja i utvrđuje Kraljevstvo Božje na zemlji i omogućuje novi život preporođenim osobama, otkupljenima od grijeha, što je u svetopisamskom rječniku stari kvasac. Stoga glavu gore! U nebu, uz Oca našega je Glava naša, proslavljeni Krist. On nas neprestano zagovara kod Oca i dok putujemo na zemlji, vodi svojim Svetim Duhom da sve stvari prosuđujemo u svjetlu njegova života i njegova puta k Ocu kako bismo preko zemaljskog puta sretno stigli u neprolaznu slavu Presvetoga Trojstva. U tom svjetlu gledamo i kušnje u svojim obiteljima i prepoznajemo djelovanje Uskrsloga u napornom putu naše zemaljske Domovine koja vapije za trajnim mirom, slogom i boljitkom za svakog čovjeka.

Želim Vam svima ovogodišnji Uskrs ispunjen mirom i nadom.
Sve Vas, ujedinjen s Vama u vjeri, nadi i ljubavi, blagoslivljem!

+Ivan, nadbiskup zadarski