Draga braćo i sestre, dobar dan!
Na ovu posljednju nedjelju liturgijske godine slavimo svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja. Njegov je kraljevstvo, kraljevstvo vodstva, služenja i ujedno kraljevstvo koje će se na kraju vremena potvrditi kao sud. Danas imamo pred sobom Krista kao kralja, pastira i suca, koji pokazuje kriterije pripadanja Božjem. Ovo su kriteriji.
Evanđeoski tekst započinje veličanstvenom vizijom. Obraćajući se svojim učenicima, Isus kaže: “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje” (Mt 25, 31). To je svečani uvod u opis sveopćeg suda. Nakon što je proživio zemaljski život u poniznosti i siromaštvu, Isus se sada pojavljuje u božanskoj slavi koja mu pripada, okružen anđeoskim četama. Čitavo je čovječanstvo okupljeno pred Njim i On vrši svoju vlast razdvajajući jedne od drugih, kao što pastir luči ovce od jaraca.
Onima sa svoje desne strane kaže: “Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni” (rr. 34-36). Pravednici ostaju u čudu, jer se ne sjećaju da su ikada susreli Isusa, a još manje da su mu pomogli na taj način; ali On izjavljuje: “što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (r. 40). Ta nas riječ ne prestaje nikada pogađati, jer otkriva dokle seže Božja ljubav: sve dotle da se poistovjećuje s nama, ali ne kad smo dobro, kad smo zdravi i sretni, ne, već kad smo u potrebi. I u tom skrivenom načinu On se daje susresti, pruža nam ruku kao prosjak. Tako Isus otkriva presudni kriterij njegova suda, a to je konkretna ljubav prema bližnjemu u nevolji. I tako se objavljuje snaga ljubavi, Božja vladavina: solidarnost s onima koji trpe kako bi se posvuda pobudili stavovi i djela milosrđa.
Prispodoba o sudu se nastavlja. Kralj udaljuje one kojima se u svom životu nisu brinuli za potrebe braće. I oni ostaju iznenađeni i pitaju: “Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?” (r. 44). Time hoće reći: “Da smo te vidjeli, sigurno bismo ti pomogli!”. Ali kralj će odgovoriti: “što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste” (r. 45). Na kraju našega života bit će nam suđeno prema ljubavi, to jest prema našoj konkretnoj ljubavi i služenju Isusu u najmanjoj i najpotrebitijoj braći. Onaj prosjak, onaj potrebiti koji pruža ruku je Isus; onaj bolesnik kojeg moram posjetiti je Isus; onaj zatvorenik je Isus; onaj gladni čovjek je Isus. Mislimo na to.
Isus će na kraju vremena doći suditi svim narodima, ali k nama dolazi svaki dan, na najrazličitije načine, i moli nas da ga primimo. Neka nam Djevica Marija pomogne da susrećemo i prihvaćamo Isusa u njegovoj Riječi i Euharistiji, i istodobno u braći i sestrama koji trpe glad, bolest, tlačenje i nepravdu. Neka ga naša srca prime u našem sadašnjem životu, kako bi On nas primio u vječnost njegova Kraljevstva svjetla i mira.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre!
U petak nas je silno ražalostila vijest o pokolju koji se dogodio u džamiji na sjeveru Sinaja, u Egiptu. Nastavljam moliti za brojne žrtve, ranjene i za cijelu zajednicu, tako ozbiljno pogođenu. Neka nas Bog oslobodi ovakvih tragedija i podupre napore svih onih koji rade na miru, slozi i suživotu. Ti su ljudi u tom trenutku molili; i mi se, u tišini, pomolimo za njih.
Jučer je u Cordobi, u Argentini blaženom proglašena majka Catalina de María Rodríguez, utemeljiteljice družbe Hermanas Esclavas del Corazón de Jesú, prve ženske redovničke zajednice u Argentini. Catalina je živjela u 19 stoljeću. Najprije je bila udana a zatim, nakon što je ostala udovicom, posvetila se Bogu i duhovnoj i materijalnoj skrbi za najsiromašnije i najranjivije žene. Uzdignimo hvalu Gospodinu zbog te “žene silno zaljubljene u Srce Isusovo i čovjeka”.
Pozdravljam sve vas hodočasnike, iz Italije i drugih zemalja: obitelji, župne skupine, udruge. Posebno pozdravljam ukrajinsku zajednicu koja obilježava tragediju Holodomora (Gladomor) koja se dogodila za Staljinova režima kada su glađu usmrćeni milijuni Ukrajinaca. Molim za Ukrajinu, da snaga vjere uzmogne pomoći liječiti rane iz prošlosti i promicati današnje putove mira.
Pozdravljam vjernike iz Cagliarija, Matere, Potenze, Parme, Crotonea i Rossana, kao i članove Talijanskog udruženja pratitelja u marijanskim svetištima na svijetu.
Večeras započinjem apostolsko putovanje u Mianmar i Bangladeš. Molim vas da me pratite molitvom, da moja prisutnost za tamošnja pučanstva bude znak blizine i nade.