Velika subota je treći dan Vazmenog trodnevlja, u kojem se prisjećamo Isusovog počivanja u grobu. I toga dana, kao i prethodnih dana, počevši od Velikog četvrtka, crkvena zvona ne zvone. U tišini i sabranosti svi kršćani pozvani su tijekom dana doći u crkvu, moliti se pred Božjim grobom i razmišljati o tajni Božje ljubavi koju nam je pokazao svojom mukom i smrću na križu, a što mnogi vjernici i čine.

Kao i svake godine, mons. Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup, predvodio je liturgiju Vazmene noći u porečkoj katedrali. Radi mjera socijalnog distanciranja, uvedenih radi sprječavanja širenja zaraze koronavirusom, Vazmeno bdjenje je održano bez prisutnosti naroda Božjega. Ovom slavlju su prisustvovali kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, župnik župe Uznesenja Bl. Djevice Marije u Poreču preč. Milan Zgrablić te župni vikar vlč. Janez Barborič.

Vazmeno bdjenje je započelo Službom svjetla i Hvalospjevom vazmenoj svijeći, koja je od vazmene noći pa sve do Pedesetnice postavljena na svečano mjesto u prezbiteriju. Uslijedila je Služba čitanja kojom se spominjemo najvažnijih čudesnih događaja u povijesti spasenja, počevši od stvaranja svijeta, preko izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva i poziva proroka Izaije koji u ime Božje govori: „Dođite k meni i duša će vam živjeti: sklopit ću s vama Savez vječan.“ (Iz 55,1.3) pa sve do navještaja Isusova uskrsnuća.

Mons. Sergije Jelenić je u homiliji istaknuo da „po Božjoj namisli i iz ljubavi za čovjeka Isus dolazi na ovaj svijet da bi spasio čovjeka, da mu omogući ostvariti ponovno prijateljstvo s nebeskim Ocem, jer Bog je stvorio čovjeka za život i vječnu sreću.(…) Ne želi njegovu smrt, ni propast, nego da se obrati i živi. I zato mu daje svoga Sina Isusa Krista. A Isus je prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve. Pokazao je svima što bi trebalo činiti da se postigne sreća, život. Štoviše, Isus je prihvatio i križ, sramotu, osudu samo da spasi čovjeka. Po tom istom križu Isus je nadvladao smrt i uskrsnuo je. Živ je! I nad njime više smrt neće vladati. Križ je jedini put koji vodi u život, sreću. Svima koji Isusa prihvaćaju i žele ga slijediti, Isus ne obećava lagan i bezbrižan život, nego trnovit put, križ, teškoće, ali i sigurnost da će On stalno biti s njima na tom putu, da će imati mir koji svijet ne može dati i da će uskrsnuti.“

„Isusova pobjeda nad smrću, pobjeda je i svakog vjernika“, rekao je propovjednik. „Svi koji su kršteni u ime Isusovo, ukopani su zajedno s njime u smrt, ali su i uskrsli zajedno s njime i nose u sebi nadu života vječnoga.“ Da bismo i mi mogli osobno susresti Uskrslog Krista, trebamo i mi „otići u Galileju’“, kao što Isus daje upute i prvim svjedocima uskrsnuća, što znači da trebamo i mi živjeti po uputama koje je Isus dao svojim učenicima u Galileji kada je proglasio osam blaženstava.

„To su Isusove upute za svakodnevno djelovanje za pojedinca, obitelj, društvo.“, nastavio je mons. Jelenić. „To je zapravo i jedini put susreta čovjeka s Bogom, jer kakvi smo prema bližnjima, takvi smo i prema Bogu i što smo učinili svome bližnjemu, učinili smo Bogu. Po tome ćemo biti i suđeni. Živjeti po tim Isusovim uputama nije uvijek lako, osobito kad se pojave križevi, nerazumijevanja, patnje, trpljenja, osude, ali ni za čas ne smijemo zaboraviti da je Isus uvijek s nama na putu. Oni koji iz dana u dan žive ta blaženstva imaju i imat će iskustvo uskrsnuća.“

Nakon homilije uslijedila je Krsna služba te su prisutni obnovili svoja krsna obećanja. Treći dio Vazmenog bdjenja završio je molitvom vjernika.

Vrhunac Vazmenog bdjenja bila je Euharistijska služba, kada se očitovao najviši stupanj prisutnosti uskrslog Krista – prisutnost pod prilikama kruha i vina. Vazmeno bdjenje je završeno svečanim uskrsnim blagoslovom.