Zagreb, (IKA) – U organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi održana je 25. veljače u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu druga u nizu tribina “Zajednički vidici”. O temi “Kriza svijesti o vrijednostima: scientizam, pozitivizam, materijalizam” govorili su dr. Vlatko Previšić i dr. Tonči Matulić.
Pozdravljajući nazočne i otvarajući tribinu, predstojnica Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi dr. s. Valentina Mandarić je, vezujući sam datum održavanja tribine s početkom korizme, istaknula kako je za nas kršćane ovo milosno vrijeme za umjerenost na vrednote i odreknuće od nevrednota. Nadalje je podsjetila kako je za svaki odgojno-obrazovni sustav najvažnije pitanje koje vrijednosti želi promicati, pa je stoga i odabrana ova tema.

Dr. Previšić istaknuo je da je sveukupna tema vrlo aktualna, budući da živimo u globalizacijskom kaosu o kojem moderni filozofi govore da je ovo vrijeme već nakon postmoderne. U današnjoj školi prevladava egoizam i pozitivizam na granici pragmatizma, ocijenio je dr. Previšić, a odgoj koji samo mjeri brojkama “ne ide u dubinu ljudske duše i vrednota”. Potrebna je duhovnost kao vrhovno načelo svih promjena u krizi svijesti o vrijednostima, rekao je predavač.

Materijalizam kao sebičnjaštvo, nešto što je s gledišta sustava vrijednosti i onoga kako i na koji način se mi odrasli ponašamo, je ono što je mnogima na prvom mjestu kao imovinska posjedovanost. Materijalizam s filozofskog gledišta može biti svjetonazor, no ponašanje kao gramzljivost je nešto o čemu valja razgovarati u smislu naše izgrađenosti, ponašanja, naše kulture i filozofije života. Kako to tumačiti djeci, mladima, pa i odraslima koji žive od nas u ovom vremenu tranzicije, upozorio je dr. Previšić, te podsjetio kako se na to naslanja i pozitivizam sa spoznaje interpretacije o životu, zanimljiv u vremenu kriza. Ukoliko gledamo to sve na pedagoškom području, u području sustava vrijednosti lako možemo vidjeti da u našoj školi, ali nažalost i u obitelji prevladava obrazovni materijalizam, egoizam, ekspanzionizam, intelektualni i pozitivizam čak na granici pragmatizma. U odgoju, pak, prevladava formalizam, kroz samo činjenje odgoja ili nekih mjerenja brojkama i statističkim pokazateljima koji nikada ne mogu ni sa stajališta psihologije ni pedagogije odraziti složeno biće čovjeka što se u njegovoj duši događa. Ono što samo mjeri, a ne ide u dubinu ljudske duše i vrednota, to je ono što nas mora zabrinuti, upozorio je predavač, te na kraju postavio pitanje: hoćemo li se uspjeti oduprijeti pedagoškom i didaktičkom materijalizmu? Kao pozitivni primjer istaknuo je vjeronauk, u kojem se ostvaruje kontakt s učenikom, jer to je predmet u kojem se ne samo predaje i ocjenjuje, već uistinu odgaja mladog čovjeka.

Dr. Matulić na početku izlaganja istaknuo je kako kriza vrijednosti ne tvrdi da nema vrijednosti, ne tvrdi da ništa nije vrijedno htjenja, činjenja, djelovanja, življenja, ne kaže da je sve besmisleno, beskorisno. Kriza svijesti o vrijednostima pokazuje da se u ljudskom tumačenju i razumijevanju vrijednosti, u ljudskom iskustvu i doživljavanju vrijednosti, i ljudskom pristupu i stavovima o vrijednostima događaju duboke, a danas bi se moglo reći i radikalne preobrazbe.
Scientizam, pozitivizam i materijalizam su stanoviti veliki teorijski projekti modernoga doba i oni pripadaju strogo tzv. trećem čovjeku. Danas tvrditi da se na društvenoj ravni pojavljuju etablirani scientizam, pozitivizam, materijalizam i drugi “izmi” bilo bi pomalo pretjerano. Naime, sad raspolažemo s globalizmom, relativizmom, postmodernizmom. Međutim, napravit ćemo veliku pogrešku u analizi ukoliko ne primijetimo da zahvaljujući dubokim preobrazbama u samom čovjeku u njegovoj svijesti i načinu na koji doživljava sebe, svijet oko sebe, svijet, način na koji kuša i iskušava vrijednosti da su se te velike moderne, epohalne ideologije zapravo zajedno s njim u njemu preobrazile, istaknuo je dr. Matulić.
Kako čovjeku posvijestiti vrijednost, kako mu danas govoriti o vrijednostima, zainteresirati za vrijednost, kako ga učiniti budnim da bi mogao uistinu prepoznati vrijednosti, upitao je dr. Matulić. U etičkim i etičko-antropološkim raspravama danas o vrijednostima gotovo da nema odgovora na to pitanje. No, otkrivamo da je to početak svih početaka, a to je uzor, primjer. Vrednota uvijek postoji kao činjenica kojom sam ja prožet koja mene iznutra nosi i oblikuje, jer “ne možeš sakriti grad na gori”, ni “u mraku ne vidjeti goreću svijeću”, “ne možeš bljutavu juhu, sve i da hoćeš proglasiti bljutavom”. To su evanđeoske metafore pomoću kojih to možemo tumačiti u nedostatku teorijskih, etičkih, antropoloških i jezičnih rasprava o vrijednostima, podsjetio je dr. Matulić, jer kad svijetliš i kad postaneš privlačan, tada se vrednota pojavljuje kao činjenica, i onda ni jedna filozofija, nitko ne može zanijekati vrednotu koja se pojavljuje kao življena stvarnost, kao stvarnost koja je oblikovana nečijom egzistencijom, čija egzistencija ukazuje da se bazira na vrijednostima. Mladi čovjek što vidi kroz nas, što prepoznaje u društvu dominantno to prihvaća i sam. Zato najsnažniji govor, najsnažnije svjedočanstvo, najveći dokaz govora o vrijednosti jest uzor, primjer koji je vrijedan divljenja. Dakle, kriza svijesti o vrijednostima nije teorijski problem, nego praktički prizemni problem, zaključio je dr. Matulić.

Niz tribina “Zajednički vidici” početkom 2008. godine pokrenuo je Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi pod vodstvom predstojnice dr. s. Valentine Mandarić.