Zagreb, 23. 1. 2001. (IKA) – U prvom predavanju na Teološko-pastoralnom tjednu, čija je glavna tema “Kriza vrednota u današnjem hrvatskom društvu”, dr. Josip Oslić, profesor filozofije na KBF-u i rektor Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu govorio je o sustavima vrednota u današnjem vremenu. Predavač je podsjetio kako društvo koje je zahvatila “kriza vrednota” ni Crkvu ni društvo ne ostavljaju ravnodušnima. On je naveo tri razine vrednota na kojima počivaju sustavi u današnjemu društvu. Prva je filozofska razina koja se temelji na načelima poput dugoročne odgovornosti za tehnološku civilizaciju (Hansa Jonasa), zatim načelu odgovornosti za drugoga (Emmanuela Levinasa) i načelu političke pravednosti (Otfrieda Hoeffea). Navevši kako je Kantova racionalna etika postala paradigma za mišljenje i ponašanje u novome vijeku, dr. Oslić je rekao kako je time srednjovjekovno ispreplitanje religije i etike izgubilo na važnosti. U etičkoj odgovornosti čovjek je, između ostaloga, pozvan ne učiniti sve što može, a u tzv. etici bližnjega istaknuta je teza kako je “drugi važniji od mene”, što naglašava “dijakoniju”, koja je osnovni oblik i kršćanskoga svjedočenja i po čemu su te dvije etike bliske. Kada je riječ o odnosu etike i politike kao temeljna vrednota suvremenog društva posebno je istaknut dijalog koji počiva na konsenzusu. Druga razina promatranja odnosi se na indiferentizam kao specifični vid “etičkog otpora” prema sustavima vrednota u suvremenom društvu. Kao odgovor na prevladavanje kriza predavač je naveo pojam supsidijarnosti koji, kada bi se primjenjivao, “bilo bi drukčije i u Crkvi i u društvu”. U trećoj razini predavač je pokušao dati viđenje prevladavanja krize vrednota u povezivanju filozofske i kršćanske etike što bi prema njegovom mišljenju trebalo dovesti do ostvarivanja političke odgovornosti, dijaloga, tolerancije, poštivanja ljudskih prava, dostojanstva ljudske osobe, dijakonije prema bližnjemu i prema zajednici, ali i obrnuto. Nako predavanja uslijedila je opširnija diskusija.
Zatim je slijedilo zajedničko euharistijsko slavlje koje je, u koncelebraciji kardinala Vinka Puljića te nadbiskupa, biskupa i svećenika, predvodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. On je u propovijedi posebno povezao izlazak Izraela iz Egipta s našom suvremenom situacijom navodeći pritom mišljenje neimenovanog suvremenog kršćanskog mislioca koji je rekao kako je novo tisućljeće počelo krajem 80-tih ili početkom 90-tih kada se dogodio i izlazak i ulazak. Usporedivši vrijeme u kojem se nalaze posebice zemlje izišle iz komunizma s pustinjom, nadbiskup je podsjetio na biblijsku činjenicu u kojoj je narod u pustinji vapio za egipatskom, dodušte ropskom, sigurnošću, a Mojsije je posumnjao u ispravnost svojih nastojanja. “I mi osjećamo proces izlaska i krizu vrednota, oduševljenja i javlja se težnja za sigurnošću. Predstoji nam obrađivanje nove zemlje, oslobađanje od sigurnosti ropstva i prihvaćanje izazova novog rada i obrađivanja”, rekao je nadbiskup Bozanić ustvrdivši kako “ima smisla poput Mojsija stalno započinjati”. Tek se tako ide prema Obećanoj zemlji. Put je vršenje volje Božje – koja je za vjernike najviša vrednota.