Rim, 5. 1. 2000. (IKA) – Trenutna kriza zvanja je “kriza infantilnosti vjernika koji ne žele odrasti”, rekao je o. Amedeo Cencini na završetku skupa “Nova zvanja za novo tisućljeće” koji je u Rimu priredilo Nacionalni centar za zvanja. Prema o. Cenciniju, danas je potrebna “pedagogija odgovornosti za zvanja”, na temelju koje će se “svaki vjernik morati osjetiti odgovornim za spasenje drugoga”. Zvanje se, drugim riječima, ne smije shvaćati “kao samoostvarenje, kao prvenstvo subjektivne protege, kao jednostavno udovoljenje koje proizlazi iz zadovoljstva samim sobom”. Za Cencinija “današnji se kršćanin ne osjeća uvijek odgovornim za vlastitog brata. Eto zašto je potrebno ponovno krenuti od svijesti da je kršćanin “spašen” u trenutku u kojem sam postaje spasenje za druge”. Pred “kulturom koja se protivi zvanjima” koja “nastoji Boga učiniti neškodljivim, svesti ga na mjeru čovjeka, oduzimajući kršćanskoj vjeri svu snagu prodornosti” nisu dostatni “patvorena dobrotvornost” i “pobožni nakloni”. “Potrebno je povesti računa”, rekao je predavač, “da je “milost po dobroj cijeni” smrtni neprijatelj naše Crkve. No, ona koju Krist nudi je “skupocjena” milost, sačinjena od zahtjevnog nasljedovanja, evanđelja koje je potrebno uvijek iznova otkrivati, Svetih vrata kroz koja treba neprestano prolaziti”. I pastoral sakramenata, zaključio je Cencini, “danas riskira da bude sveden na logiku “iskoristi i odbaci”, kršćanstva koje treba potrošiti. Pastoral trećeg tisućljeća stoga mora postati više izazovan no utješni pastoral: ne masovni pastoral zvanja već pastoral koji će poštivati izvornost pojedinog vjernika”.