Bošnjaci, 23. 11. 1998. (IKA) – 50. obljetnica dolaska Milosrdnih sestara sv. Križa u župu Bošnjaci svečano je proslavljena 22. studenoga, na svetkovinu Krista Kralja. Zajedničko misno slavlje predvodio je umirovljeni biskup đakovački i srijemski Ćiril Kos uz sudjelovanje mnoštva vjernika, svećenika, predstavnica provincijske uprave iz Đakova, redovnica i predstavnika općine i škole.
Nakon pozdrava domaćega župnika uslijedio je povijesni prikaz “50. godina sestara sv. Križa u Bošnjacima”, koji je iznio Ivan Lenić, župni vikar u Srijemskoj Mitrovici. U svome izlaganju vikar Lenić osvrnuo se na dolazak sestara sv. Križa u Bošnjake, življenje i nazočnost redovnica u župi kao znak i svjedočanstvo, sestre sv. Križa u življenju Crkve i izgradnji župe te na konkretno djelovanje sestara sv. Križa u Bošnjacima. U svojoj propovijedi biskup Kos je istaknuo da smo svi pozvani “križem, služenjem i ljubavlju” graditi Kristovo Kraljevstvo, što posebno čine sestre sv. Križa. Pozvao je vjernike na zdravi obiteljski život, koji će biti temeljem rasta novih redovničkih zvanja, te pohvalio ovu župu koja je Družbi sestara sv. Križa dala 20 svojih kćeri (u ostalim redovničkim zajednicama ima još nekoliko sužupljanki). Uz prigodnu molitvu vjernika prineseni su darovi na oltar, posebno oni koji su povezani sa sestrama sv. Križa i njihovim djelovanjem u župi: križ, Biblija i katekizam, svijeća, slike Utemeljitelja i pravila Družbe, note, cvjetni aranžman od 50 ruža, te misni darovi. Na kraju mise sestrama se uime župljana zahvalio Andrija Juzbašić, a biskup i domaći župnik su svakoj redovnici koja je djelovala u Bošnjacima i zamjenici provincijalne poglavarice s. Eli Vukalović predali umjetnički izrađeni križ, rad akademskoga slikara i keramičara Ivana Mršića, te šlingani rubac sa zlatom izvezenim “Bošnjaci 1948-1998.”, rad domaćih snaša i djevojaka. Na misi je pjevao domaći mješoviti zbor pod ravnanjem s. Ankice Tomas.
Za središnju proslavu tamošnji vjernici su se pripremali trodnevnicom koju je predvodio o. Serafin Turčin, franjevac-kapucin iz Rijeke i odgojitelj novaka (jer je utemeljitelj sestara sv. Križa bio kapucin o. Teodozije Florentini, zajedno sa sada blaženom Marijom Terezijom Scherer).
Prvoga dana trodnevnice na misi su sudjelovala četiri mješovita zbora župa županjskoga dekanata, koje vode sestre sv. Križa (Županja 1, Županja 2, Štitar i Bošnjaci). Voditelj trodnevnice o. Turčin prvu je večer govorio općenito o redovništvu u Crkvi, a nakon mise zborovi su priredili prigodni program. Nakon toga u “velikoj sakristiji” pored crkve otvorena je izložba fotografija i dokumenata “Život i djelovanje sestara sv. Križa u Bošnjacima”, koju su pripremili župljani Marija Golubičić, tajnica župnoga ureda i Franjo Ferenci, dok je postavljanje stručno vodio akademski slikar i keramičar Ivan Mršić. Domaći župnik Vladimir Mikrut otvorio je izložbu. Drugoga dana trodnevnice prije mise je bilo euharistijsko klanjanje s molitvom za redovnička zvanja. Klanjanje su pripremile sestre sv. Križa iz dekanata, a posebno se molilo za 56 sestara koje su djelovale u Bošnjacima (29 živih i 27 pokojnih), te 20 koje su rodom iz Bošnjaka (9 živih i 11 pokojnih). U propovijedi o. Serafin govorio je o samim redovnicama i življenju karizmi njihovih Družbi. Trećega dana duhovne priprave, budući je bio spomen Prikazanja BDM u hramu, o. Serafin je propovijedao na temu “Marija, djevica i majka – redovnice u nasljedovanju Marije kroz konkretno služenje”. Zatim je sadašnja katehistica i orguljašica s. Ankica Tomas govorila o Družbi. Zlatni jubilej skromnije se proslavio 16. srpnja, kada se navršilo 50 godina nazočnosti tih sestara u Bošnjacima, na razini same župe.
Bošnjaci su bili među prvim župama koje su iza II. svjetskog rata otvorile vrata sestrama sv. Križa, kada im je bio onemogućen rad u bolnicama, školama i ostalim ustanovama, te su se okrenule župnom apostolatu. Sestre su u Bošnjake došle na poziv tadašnjeg župnika mons. Marijana Galovića, a uz izrazitu želju samih vjernika, posebno članova Trećeg reda sv. Franje koji je zauzeto djelovao u župi. Po dolasku u župu odmah su preuzele orguljašku službu i vođenje crkvenoga pjevanja (ubrzo su se okupila dva zbora – mješoviti i dječji), te sakristansku službu s brigom oko uređenja crkve. Ubrzo se sestre uključuju u proces katehizacije djece i djevojaka u župi, a u novije vrijeme i u školi. Vrijedno je spomenuti i karitativno djelovanje, napose skrb za bolesne, stare i siromašne u župi, a danas prognane i izbjegle.