Križni put predvodio je nadbiskupov delegat fra Martin Jaković, gvardijan samostana sv. Frane. Pobožnost je započela ispred crkve Sv. Frane. Nakon uvodne molitve pred crkvom, procesija s vjernicima krenula je Šperunom te se nastavila Senjskom ulicom prema prvoj vidilici. Put križa odvijao se Marangunićevim šetalištem te je prošao pokraj crkve Sv. Nikole, Gospe od Betlema i sv. Jere. Šetalištem Ivana Meštrovića križni put nastavio se do crkve Gospe od Sedam Žalosti. Na putu od više kilometara predstavnici crkvenih i civilnih udruga i zajednica izmjenjivali su se predmoleći postaje i noseći križ. Jedan od križonoša bio je i Stipe Pletikosa, bivši vratar hrvatske nogometne reprezentacije.

Nakon gotovo trosatnog hoda ispunjenog molitvom, vjernici su stigli do crkvice Gospe od Sedam žalosti na Kašjunima, gdje je fra Martin predvodio euharistijsko slavlje. „Petak je prije Cvjetnice. Približavamo se Velikom tjednu u kojem razmatramo otajstva Isusove muke, smrti i uskrsnuća. To su istine naše vjere koje nas upućuju da život nije samo ovo što živimo na zemlji. Život vječni trebao bi biti cilj naše stvorenosti i temelj našega uspona od začeća do proslave na nebu“, kazao je fra Martin.

U propovijedi govorio je o Isusovu križnom putu, o njegovoj muci, smrti i uskrsnuću naglasivši da je Isus činio dobro kuda god je prolazio, a ipak je doživio od starješina naroda nerazumijevanje, odbačenost i prezir.

Osvrnuvši se na tekst iz Knjige proroka Jeremije, kojega su kušnje ojačale u vjeri, kazao je: „Prošlo je vrijeme proroka Jeremije, a traje naše vrijeme. I mi smo u situacijama da nemamo utjehu u pravo vrijeme, ne razumijemo ljude ni događaje pogotovo one koji oko sebe šire mržnju, tugu, nepoštenje, razdor. Zbog toga je potrebno da se iz dana u dan obraćamo Gospodinu da nas učini ljudima prave vjere i onima koji svojim životom svijetle i ljudima donose svjetlo, mir i radost. Isus je jednom zgodom rekao svojim učenicima neka njihovo svjetlo tako svijetli pred ljudima da vide njihova dobra djela i slave Oca koji je na nebesima.“

U tom je svjetlu naglasio da nam današnje evanđelje govori „da samo dobra djela nisu dovoljna. Potrebne su i oči koje vide dobra djela. Isusovi suvremenici ih vide, ali ih ne žele priznati. Vidjeli su njegova dobra djela, ali nisu slavili nebeskoga Oca. Još su manje slavili Isusa. Njihova zabluda sastojala se u tome što su se već unaprijed protivili bilo kakvoj pomisli o Isusovu božanstvu. Kad im je ponestalo argumenata, a ostala moć i sila, onda su bili spremni moćno i nasilno djelovati.“

Fra Martin je zaključio da se tako ponaša upravo čovjek koji ima vlast, a nema argumenata. „Zato je, nažalost, toliko nepravdi, nasilja i ratova u našem svijetu. Povijest se samo ponavlja, a mi slabo učimo. Hvala ti Isuse što uvijek možemo u tvojoj riječi i djelima naći korektiv za svoje riječi i djela. Potrebno je moliti i razmišljati nad Božjom riječi. Neka nam ona bude smjerokaz u hodu, nadahnuće u govoru i poticaj u djelovanju“, poručio je predvoditelj slavlja.

Križni put grada Splita tradicionalno se naziva “Od Gospe do Gospe” jer je prije polazio od velovaroške Gospine crkve pa do Gospe od Sedam žalosti. Marjan je nekada bio hodočasničko mjesto Splićana pun crkvica i kapela. Brojne crkvice razrušene su tijekom stoljeća, najviše u II. svjetskom ratu, pa je 30-ak crkvica danas na Marjanu ostalo oko desetak. To su: Sv. Križ u Velom Varošu, Gospa od Soca u Varošu, Sv. Nikola na Gori, Gospa od Dobrog Svita (Savjeta), Gospe od Betlema, Sv. Jere, Sv. Jure na rtu Marjana, Sv. Benedikt, Gospa od Špinuta, Sv. Mande, Sv. Mikula na Stagnji i Gospa od sedam žalosti.