Križni put mladih u Đakovu
Križni put mladih - Đakovo
Đakovo (IKA/TU )
Četrdesetak đakovačkih srednjoškolaca prošlo postaju po postaju, uz svaku vezujući tešku životnu situaciju u kojoj se i danas nalaze brojni vjernici
Đakovo, (IKA/TU) – Metodova dvorana Svećeničkog doma u Đakovu bila je pretijesna da u nedjelju 28. ožujka primi brojne župljane đakovačke župe Svih Svetih koji su došli pogledati scenski prikaz pobožnosti križnoga puta koji su za njih pripremili mladi župljani, učenici srednjih škola. Radost zbog velikog odaziva u uvodnom je pozdravu iskazao župni vikar Krešimir Jukić, koji je nazočne uputio da slijedi prikaz pobožnosti križnog puta kroz životne situacije današnjeg mladog čovjeka. “Nismo veliki umjetnici, ali smo se zaista potrudili pokazati vam kako je svaka riječ i svaka postaja vrlo važna, prisutna u našoj svakodnevici”, rekao je vikar Jukić, zahvalivši mladima i njihovim vjeroučiteljima što su odvojili svoje slobodno vrijeme pripremajući križni put. Četrdesetak mladih učenika Obrtničke škole Antuna Horvata, Srednje strukovne škole Braće Radića i Gimnazije A. G. Matoša prošlo je postaju po postaju, uz svaku vezujući tešku životnu situaciju u kojoj se i danas nalaze brojni vjernici, donoseći na kraju svake istu poruku – Samo hrabri križ nositi znaju!
Cijelu je pobožnost prigodnim pjesmama pratio Gimnazijski zbor, a tekst molitve čitale su dvije studentice iz župe. Sama ideja potekla je od milosrdne sestre svetog Križa Meri Gotovac, koja je magistrirala na temu koja se odnosi na pastoral mladih. “Htjeli smo objediniti naše srednje škole i župu jer je tu puno mladih, a rijetko se događa nešto da oni oko sebe okupljaju druge. Došla sam do vjeroučitelja i prenijela im ideju. Shvativši da oko sebe imaju mlade osobe koje to mogu, vjeroučitelji su je spremno prihvatili”, kaže s. Meri.
S. Meri zahvalila se vjeroučiteljima Nataši Šantić, Dariju Kusturi, Vlatki Ivković, Danijeli Zelić i Krešimiru Jukiću, koji su zajedno s učenicima, napisali scenarij. “Najveća mi je želja bila u mladima ostaviti osjećaj, pamćenje da su ovakvo nešto prikazali pred svojom župnom zajednicom, da kroz križni put prepoznaju da se Isusova patnja u stvari nalazi u njihovim patnjama i da je ta patnja svakodnevno prisutna u našem životu”, kaže s. Meri.