Pobožnost je počela u župi Preko, mladi su prošli još kroz mjesta Sutomišćica, Poljana, Lukoran, završno u Ugljanu. Na početku križnog puta, misno slavlje u crkvi Gospe od Ružarija u Preku predvodio je povjerenik za mlade Zadarske nadbiskupije don Ivan Šibalić. U propovijedi je upozorio na suvremenu zabludu  da je dovoljno biti dobar čovjek i da će osoba zato što čini dobra djela, živjeti vječno. Prema kršćanstvu, jedino Bog daje vječni život.

„Put prema vječnom životu nisu naša dobra djela nego je Isus Krist Put, Istina i Život. Put po kojem pristupamo Gospodinu nisu naša djela i naši osobni napori, nego put je Krist. A Isusa ćemo susresti ponajprije u sakramentima, misi, pričesti, ispovijedi, a onda i u svima kako Isus kaže: u siromašnima, potrebitima, gladnima, bolesnima“, rekao je don Ivan.

Istaknuo je i Isusov poticaj da onaj tko ga hoće slijediti, uzme svoj križ i ide za njim. „To znači da u životu svake osobe postoji križ. Nema osoba koje imaju križ i onih koje nemaju križ. Nego, postoje oni koji prihvaćaju i nose svoj križ i oni koji odbacuju svoj križ. Nije pitanje imaš li križ ili nemaš, nego nosiš li križ ili ne. Po tome se razlikujemo“, rekao je. Potaknuo je mlade da  prepoznaju koji je njihov križ u životu i prihvate ga, što je jedan od prvih koraka za napredovanje u kršćanskom životu.

U duhu čitanja u kojem prorok Jeremija, pravednik kojeg tjeraju na križ, Bogu kaže da mu povjerava svoju parnicu, don Ivan je potaknuo mlade da i oni povjere svoju parnicu Duhu Svetom koji se naziva Duh branitelj.

„Sotonu se naziva Tužitelj braće naše, i on ima svoje pravno ime. U sudnici postoje tužitelj i Duh branitelj. Veliko je pitanje kome si povjerio parnicu u svom životu, koga želiš da te brani“, istaknuo je propovednik. Utjecanjem lijekovima, pravilnoj prehrani, zdravom načinu života može se produžiti život, ali nitko ne dobiva život vječni osim po Isusu, poručio je don Ivan. Potaknuo je mlade da povjere svoju parnicu jedinome tko čovjeka može obraniti, a to je Bog u Isusu Kristu po Duhu Svetome.

Mladi su se zaustavljali na postajama kod crkava i mjesta od osobitog značenja za otočke župe. Prva postaja je bila kod spomenika priješkim lavandijerama, ženama koje su svoj život izgubile na moru prije 130 godina. Druga postaja je bila kod kipa dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića, rodom iz Preka, čije je geslo bilo “U križu je spas”. Treća ⁠postaja je bila na lokaciji s pogledom prema Lazaretu na otočiću Ošljaku, gdje su kroz povijest bili preminuli mnogi od zaraznih bolesti.

Nadalje, postaje su bile kod crkve Kraljice Mira u Poljani, u Dolcu, s pogledom prema lokaciji brda sv. Mihovila, u poticaju da se razmišlja o anđelima čuvarima koji nam pomažu, kao što je Isusu pomogao Šimun Cirenac, kod crkve Sv. Eufemije u Sutomišćici, čija je naslovnica sv. Eufemija mučenički umrla, ⁠kod kapelice Sv. Ante u Malom Lukoranu, u crkvi sv. Lovre u Lukoranu, ⁠kod kapelice Presvetog Trojstva, u lukoranskom polju s pogledom prema Šćahu, najvišem vrhu Ugljana, u ugljanskom polju, kod ugljanske crkve Sv. Hipolita, župne crkve Uznesenja BDM u Ugljanu te završno u ⁠Samostanu sv. Jeronima u Ugljanu.

Kod svake od tih postaja don Marko Dokoza, župnik Ugljana i Lukorana, izrekao je prigodno razmatranje povezujući tu lokaciju s otajstvom Kristove muke. U pobožnosti s mladima još su bili don Filip Kucelin, ugljanski dekan i don Marko Majić Mazul. Otočani su putem kojim su molili, pjevali i u tišini razmatrali, mlade dočekivali s kolačima i napitcima.