Istina je prava novost.

Križni put na požeškoj Kalvariji

Hrvatski puk tijekom teških stoljeća svoga postojanja u pobožnosti križnog puta sjedinjavao je svoje nevolje i patnje s Isusovom mukom i smrću.

Požega, (IKA) – Na brežuljku Kalvarija iznad glavnog požeškog trga biskup Antun Škvorčević predvodio je na Veliki petak, 22. travnja, prije podne tradicionalnu pobožnost križnog puta na kojoj se okupio veliki broj vjernika iz Požege i okolice. U pozdravu biskup je podsjetio kako je hrvatski puk tijekom teških stoljeća svoga postojanja u pobožnosti križnog puta sjedinjavao svoje nevolje i patnje s Isusovom mukom i smrću. Potaknuo je vjernike da to učine i danas, moleći za pogaženu istinu i oduzeto dostojanstvo mnogih ljudi u našoj domovini i svijetu. Pobožnost križnog puta održana je po tekstu koji je za Požešku biskupiju u Godini Gospe Voćinske napisao dr. Tomislav Ivančić, a sadržaj mu je upravo molitva zbog patnji, progona i ubojstva mnogih ljudi tijekom novijega doba. Na svršetku križnog puta biskup Škvorčević rekao je da je ovogodišnji Veliki petak posebna prigoda u kojoj se valja podsjetiti kako je u Isusovu procesu pred Pilatom bilo postavljeno pitanje istine. Izrazio je uvjerenje da nam razmišljanje o tom procesu može pomoći da se “bolje snađemo u trenutku hrvatske ranjenosti zbog presude u Haagu”. Svoju homiliju biskup je oblikovao na temelju najnovije knjige pape Benedikta XVI. “Isus iz Nazareta”. Podsjetio je kako je Isus na saslušanju pred Pilatom potvrdio da je kralj, i da je došao na svijet da posvjedoči za istinu i da onaj tko je od istine, sluša njegov glas. Upravo radi toga što Isus svoje kraljevanje zasniva na istini, dodao je biskup, razumljivo je Pilatovo pitanje: Što je istina? Premda je Pilat postavio to pitanje površno i s određenim pragmatizmom, ono doista ima sudbonosno značenje za čovječanstvo, rekao je biskup. Zatim je spomenuo klasičnu definiciju istine kao podudarnosti razuma i stvarnosti te dodao da čovjek tim putem dohvaća tek djelomično ili mozaično samoga sebe i stvarnost oko sebe a ne istinu u svoj njezinoj veličini i cjelovitosti. Istaknuo je da nas definicija sv. Tome Akvinskog približava Isusovu stavu, po kojem je istina u Božjem razumu, a u ljudskom tek kao izvedenica, te da se s pravom može reći da je Bog sama najviša i prava istina. Iz iskustva znamo da su u našem svijetu istina i zabluda, istina i laž pomiješane, da se istina ne pojavljuje u svojoj veličini i čistoći, dodao je biskup. Objasnio je da Isus daje svjedočanstvo za istinu tako što zastupa Boga i njegovu volju nasuprot interesima svijeta i njegovih moći, što polazeći od Boga, stvarateljskog Razuma naviješta njegovu istinu kao mjeru i mjerilo svih odnosa, te velikima i moćnima suprotstavlja moć istine, zajedničko pravo i pravo istine. Znanost otkriva neke funkcionalne istine o čovjeku, kao u slučaju pronalaska ljudskog genoma, odnosno genetskog koda, gdje otkrivamo Božji govor, ali nam ta ista znanost ne može otkriti istinu o samom čovjeku, tko je on, odakle dolazi, što je dobro a što zlo, što je njegov smisao. Pitanje što je istina i danas se uglavnom smatra smetnjom u političkoj raspravi, kao i u raspravama o oblikovanju prava, kazao je biskup i dodao da bez istine čovjek živi mimo sama sebe, da je dohvaća kad spozna Boga čije konkretno lice susreće u Isusu, koji je ušao u naš svijet i postavio Božje mjerilo istine. Ona je poput njega nemoćna, razapeta, ali upravo tako u nemoći postaje moć, zaključio je biskup. Pozvao je vjernike da ovoga Velikog petka povjere Isusu Kristu raspetome ono što ih ovih dana boli s obzirom na istinu o našoj nedavnoj prošlosti i domovini te zamolio Isusovu majku da nas prati na našim suvremenim križnim putovima.