Split, (IKA) – “Ovo je danas žalosni petak, petak koji nas još više povezuje s Velikim petkom i križnim putem Isusa Krista. Danas želimo moliti za našu domovinu, za one koji su osuđeni i osudom poniženi, za naše branitelje i njihove obitelji, za sve nas jer njihov križ je i naš križ”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na početku križnoga puta grada Splita “Od Gospe do Gospe”, koji se tradicionalno već dvadeseti put održava u petak prije Cvjetnice, a ove je godine upriličen 15. travnja. Pobožnost križnoga puta započela je ispred crkve Sv. Frane na Obali, gdje je nadbiskup Barišić izrazio svoju tugu i žalost zbog nepravedne presude hrvatskim generalima u Haagu, a svoju tugu nisu mogli skriti ni brojni okupljeni vjernici koji su suznih očiju svoje molitve, za Domovinu i svoje najmilije, upućivali Bogu. Za križem se uputilo više tisuća vjernika predvođenih nadbiskupom, generalnim vikarom mons. Ivanom Ćubelićem i župnikom fra Žarkom Relotom te obiteljima grada Splita. Nadbiskup je prvi ponio križ na svojim ramenima do Šperuna – staroga nekada ribarskoga predjela Splita, gdje ga je predao puku na put dugačak više kilometara. Polazeći na križni put, nadbiskup Barišić istaknuo je da u križnom putu ne molimo Boga da nas oslobodi križeva, bilo osobnih ili društvenih, nego da nam da snage da ih možemo nositi. Pozvao je vjernike da pomognu nositi križ onima kojima je najteže, onima koji padaju pod težinom križa nepravde, bolesti, siromaštva, nezaposlenosti, usamljenosti. “Danas smo tužni i žalosni, razočarani i ljutiti. Želimo vjerovati u pravdu, ali želimo da naša pravda bude što bliža nebeskoj pravdi. Želio bih da nas molitva ujedini pod križem osude i patnje, da pod križem posvjedočimo svoje dostojanstvo i ljubav prema Domovini, da zahvalimo onima koji su ugradili i žrtvovali svoje živote u ovu Domovinu. Želimo da nađu snagu u nevino osuđenom Isusu Kristu i njegovu križnom putu, da ne klonu pod svojim i našim križem”, kazao je nadbiskup dodavši: “Molimo s vjerom i nadom da će istina pobijediti laž, život smrt, a ljubav sve oblike neljudskosti”. Velim Varošom, do prve Vidilice, pa južnim padinama Marjana do Kašjuna vjernici su prošli pokraj brojnih zavjetnih crkvica splitskih težaka. S molitvom i korizmenom pjesmom na usnama prošli su kraj crkve Sv. Jere ispod Šantine stine u kojima se nalaze nekadašnje pećine pustinjaka s kojima se dopisivao Marko Marulić. Čitanja su čitale obitelji iz Katedralnog dekanata, a križ su nosile obitelji Konkatedralnog dekanata. Za ovu prigodu naručen je novi razglas kako bi svi nazočni mogli sudjelovati u toj pobožnosti. Četrnaestu postaju predvodile su ženske redovničke zajednice – kao jedna obitelj grada Splita. U trosatnom molitvenom hodu meditativnog ozračja vjernici su prošli blizu crkve Sv. Jure i stali kod crkvice Gospe od Sedam žalosti na Kašjunima, gdje je euharistijsko slavlje predvodio nadbiskup Barišić. U propovijedi je govorio o značenju Isusova križnoga puta i Marijinoj ulozi za život kršćana. “Čuli smo u križnome putu kako imamo tri majke: onu koja nas je rodila, duhovnu Majku Mariju i majku Domovinu. Danas se naša majka Domovina našla pod križem raspetih svojih sinova. Osjećamo da bi trebali izraziti žalovanje, reći nešto. No, žalovanje izriču oni izvan obitelji, a članovi obitelji ne izriču žalovanje nego zajedničku bol i patnju dijele. Patnja je to svih”. Podsjetivši na Isusovo vrijeme i daljnja povijesna nastojanja da se sudi cijelom narodu, protiv čega je Crkva uvijek odlučno ustajala, nadbiskup s nevjericom ustvrđuje da se to ipak dogodilo u 21. stoljeću. “Ovo je danas križni put svakoga od nas, ovo je na svoj način i razapetost svakoga od nas. Vjerujem da s nama suosjeća ne samo majka Domovina nego i duhovna Majka Marija koja zna što znači bol, patnja i poniženje. Ali mi se ne zadržavamo kod križa i osude, jer oni nemaju zadnju riječ. Osobitu zadnju riječ nema ljudska riječ. Zadnja riječ je riječ života i uskrsnuća”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup na livadi koja je nalik Brdu Blaženstava pozvavši vjernike da sve svoje križeve – osobne, obiteljske, društvene – gledaju u perspektivi Uskrsnuća i vječnosti. Križni put grada Splita tradicionalno se naziva “Od Gospe do Gospe” jer je prije polazio od velovaroške Gospine crkve pa do Gospe od Sedam žalosti. Na Marjanu se nalaze još brojne crkve koje su razrušene u Drugom svjetskom ratu i potpuno nestale, a uvale koje ga s južne strane “grle” – “Kašuni” i “Bene” – dobile su imena po crkvicama Sv. Kasijana i Sv. Benedikta. Najstarija crkvica na Marjanu Sv. Mikula je iz 11. st.