Vatikan, (IKA) – Siromah nas zaklinje, izaziva nas, osobito potiče na suradnju u plemenitu djelu: da pobijedimo njegovo siromaštvo, istaknuto je u poruci Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog za svršetak ramazana, upućenoj “prijateljima muslimanima”, naslovljenoj “Kršćani i muslimani, zajedno da pobijede siromaštvo”. Siromaštvo ponižava i uzrokuje nepodnošljive patnje koje su često povod izoliranju, srdžbi, pa čak mržnji i želji za osvetom. To može potaknuti na poduzimanje neprijateljskoga djelovanja sa svim raspoloživim sredstvima, pravdajući ih vjerskim tumačenjem: uime tobožnje “božanske pravde” ovladati tuđim dobrom, uključujući mir i sigurnost. Stoga odbacivanje ekstremizma i nasilja zahtijeva borbu protiv siromaštva promicanjem cjelovitoga ljudskog razvoja, koji je papa Pavao VI. nazvao “novim imenom mira”, ističe se u poruci koju je potpisao predsjednik Vijeća kardinal Jean-Louis Tauran.
Pozornost, samilost i pomoć koju svi, braća i sestre u ljudstvu, možemo pružiti siromahu da mu vratimo njegovo mjesto u društvu ljudi, živi su dokaz ljubavi Svevišnjega, jer On nas poziva da ljubimo i pomažemo čovjeka, bez obzira na pripadnost, piše kardinal, podsjećajući kako posljednja enciklika Benedikta XVI. “Ljubav u istini” ističe potrebu “nove humanističke sinteze”, jer se istinski razvoj mora usmjeriti cjelovitom čovjeku i svim ljudima. U poruci se govori o dvije vrste siromaštva; protiv jednoga se moramo boriti, a drugo pak valja prihvatiti. Svima je vidljivo siromaštvo koje moramo pobijediti: glad, nestašica pitke vode, pomanjkanje zdravstvene njege i prikladnih prebivališta, nedostaci odgojnih i kulturnih sustava, nepismenost, a ne treba zaboraviti ni nove oblike bijede. Siromaštvo koje valja prihvatiti jest jednostavno i skromno življenje koje izbjegava rasipnost, a poštuje okoliš i sva stvorena dobra. To nam siromaštvo pomaže izići iz samih sebe i širi srce, poručuje dokument.
Kao vjernici žuditi za sabranošću da se zajednički pronađu pravedna i trajna rješenja za siromaštvo znači razmišljati o teškim problemima našega doba, a kada je moguće, zauzimati se zajedno u traženju pravedna odgovora. Potrebno je da se u tome kontekstu osvrtanje na vidike siromaštva, povezane s globalizacijom našega društva, zaodjene duhovnim i moralnim smislom, jer smo pozvani graditi jednu ljudsku obitelj u kojoj svi: pojedinci, narodi i države, uređuju svoje ponašanje prema načelima bratstva i odgovornosti. Što se, pak, tiče odnosa između kršćana i muslimana, postignuti si znakoviti ciljevi: u raznim krajevima, polazeći od zajedničkoga suživota i zabrinutosti, snošljivost je ustupila mjesto susretu, zaključuje se u poruci.