Split, (IKA) – U splitskoj katedrali Sv. Duje misu zahvalnicu 31. prosinca predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, a koncelebrirali su katedralni župnik don Zdenko Bralić, duhovnik bogoslova don Marin Škarica i prof. Josip Čorić. Pjevanje je predvodio katedralni zbor uz ravnanje mo. Šime Marovića.
Kroz dimenziju zahvalnosti sabirući prošlogodišnje doživljaje i očima vjere usmjeren na budućnost nadbiskup Barišić istaknuo je da je “kraj ove naše godine, kraj jednoga vremenskog razdoblja koje nas unosi u zagonetku našega vremena. Teške trenutke s distance vidimo kao manje strašne, a lijepe trenutke nastojimo zadržati i vidimo da nam to nije moguće”.
Unatoč poteškoćama suvremenoga doba, današnje vrijeme u određenom je smislu kvalitetnije, kazao je nadbiskup te upozorio kako je ovo doba isprepleteno individualizmom i prožeto sebičnim zahtjevima. U tom surječju, potaknut evanđeljem, poručuje: “Ako nemamo vremena za Boga, nećemo ga imati ni za sebe. Naše je vrijeme najplodonosnije kad ga dijelimo s bližnjima i s ljubavlju darujemo drugome, jer jedino tako otkrivamo radost, zadovoljstvo i ljepotu poslanja u vremenu. A kad ga imamo za Njega onda doživljavamo slobodu i radost životnoga ostvarenja”.
Nadbiskup se upitao što bismo trebali prenijeti iz toga vremena u novo vrijeme da bismo živjeli mudrije i doživjeli to neizmjerno duhovno bogatstvo? Ističe da u društvenom metežu suvremeni čovjek pokušava “kupiti vrijeme”, a zaboravlja da je ono dar Božji. Prvotno treba zahvaliti Bogu za vrijeme i prostor, te u tome daru otkriti Darovatelja, poručio je nadbiskup. Vrijeme u kojem živimo je sakrament Božje nazočnosti. Kada uočimo da je vrijeme sakrament, onda ga doživljavamo kao ujedinjenost riječi i djela u kojima se dariva i ostvaruje Njegova ljubav prema nama, ali i naša ljubav prema Njemu i bližnjima. To je dijalog Boga i čovjeka. Nadbiskup je zatim izrazio želju i nadu da vrijeme koje je ispred nas bude vrijeme intenzivnije povezanosti i suradnje između nas ljudi kao stvorenja te Boga darivatelja života i vremena. Zaželio je da se ta suradnja očituje u svakodnevnim međuljudskim odnosima, planovima, u slobodi i solidarnosti kroz dimenziju kršćanske odgovornosti da bismo postali istinski nositelji nade u ovome svijetu.