Vatikan, (IKA) – Kršćani se trebaju približiti i pružiti ruku onima koje društvo isključuje, kao što je Isus činio s marginaliziranim ljudima svojega vremena. To Crkvu čini istinskom zajednicom, istaknuo je 26. lipnja papa Franjo na misi u kapeli Doma Sv. Marta, prenosi Radio Vatikan. Prvi koji je “zaprljao ruke”, približivši se isključenima svojega vremena bio je Isus. “Zaprljao” je ruke, primjerice, dotičući gubavce i liječeći ih. Time je poučio kako Crkva ne može biti istinska zajednica bez bliskosti.
Komentirajući evanđeoski odlomak o Isusovu izlječenju gubavca, Papa je istaknuo da je takva osoba u očima zakonoznanaca bila nečista. Guba je bila je doživotna osuda, a izliječiti gubavca bilo je jednako oživljenju mrtvaca. Stoga su osobe koje su bolovale od gube bile marginalizirane. Isus, naprotiv, pruža ruku isključenomu i pokazuje temeljnu vrijednost bliskosti. Bez bliskosti nema zajedništva; bez bliskosti ne može se izgrađivati mir ni činiti dobro. Isus je bolesniku mogao samo reći: “Ozdravi!”; ali je izabrao približiti mu se i dodirnuti ga; učiniti više. Onoga trenutka kad je Isus dodirnuo nečistoga, i sam je postao nečist. To je Isusovo otajstvo: uzima na sebe naše nečistoće.
Isus bivšeg gubavca upozorava da nikome ne govori o izlječenju, već da se “prikaže svećeniku i prinese dar po Mojsijevu propisu, njima za svjedočanstvo”. To Isus čini zato što mu je, još više od izlječenja, od temeljne važnosti uključivost. Često je vrlo teško učiniti dobro, a da ne zaprljamo ruke. A Isus ih je zaprljao. Osim toga, Isus uključuje gubavca koji je dotada bio isključen iz društva. Isus nikada nikoga ne marginalizira, već marginalizira samoga sebe kako bi uključio one koji su na rubovima, kako bi svojim životom uključio nas, grješnike.
Papa je istaknuo zadivljenost koju je Isus izazvao svojim riječima i djelima. Koliko je ljudi u povijesti, a i sada, koji slijede Isusa jer su zadivljeni njegovim govorom? Koliko je pak ljudi koji promatraju izdaleka i ne razumiju ili ih ne zanima. Koliko ljudi gleda izdaleka sa zlobom u srcu, koji žele Isusa iskušati, kritizirati ga i osuditi. A koliko je onih koji se drže daleko jer nemaju njegovu hrabrost, ali se žele približiti! U tome slučaju, Isus prvi pruža ruku. Postao je jedan od nas; “grešnik poput nas, ali bez grijeha, no zaprljan našim grijesima. To je kršćanska bliskost”. Lijepa je to riječ, bliskost – i poziva nas na ispit savjesti: znam li se približiti osobama? Imam li snage i hrabrosti dodirnuti marginalizirane? To su pitanja koja se tiču i Crkve, župa, redovnika, biskupa, svećenika; svih, poručio je papa Franjo.