Čakovec, (IKA) – Na tribini, održanoj u nedjelju 12. studenoga, u Katoličkom domu u Čakovcu u organizaciji Franjevačkog samostana gostovao je Ivica Relković, katolički novinar i aktivni vjernik laik, javnosti, među ostalim, poznat po svom angažmanu u udruzi Glas roditelja za djecu. Govorio je temi “Kršćanin u javnom životu”. Pozdravio ga je i nazočnima predstavio župnik središnje čakovečke župe Sv. Nikole biskupa i gvardijan Franjevačkog samostana u Čakovcu fra Stanko Belobrajdić.

Predavač je uvodno napomenuo kako je važno postaviti si i iskreno odgovoriti na pitanje dokle seže naše kršćanstvo, jer vjera ne prestaje kod vrata crkve nego je vjernik mora živjeti cjelovito u javnom životu. No, danas mnogi govore da je vjera privatna stvar i da kršćanin može biti građanin i dio društva, ali neka vjeru ostavi doma. Vjera je osobni izbor, ali je nitko ne može živjeti doma pa se vjernici kao građani ni u čemu ne smiju umanjivati kada nastupaju u javnosti. Istaknuo je kako temeljni dokumenti ljudske zajednice govore o tome kako svatko ima pravo na vjeroispovijest i to je zajedničko pravo vjernika i zajednice koja time ima pravo ostvarenja cjelovitog identiteta u društvu u cjelini. Rekao je kako se u javnosti govori da su crkva i država odvojene, što je netočno, jer su odvojene njihove strukture, a ne osobe, dok upravo na izborima glasovi svih birača, bili oni vjernici ili ne, vrijede jednako, odnosno jedan glas bez obzira je li u glasovanju sudjelovao biskup, vjernik laik ili neki predsjednik.

Istaknuo je da u raznim pitanjima vjernici bježe od obrane ljudskih i moralnih vrijednosti te da se zamjećuje i bijeg od dijaloga koji je postao svađaonica jer se vjernici često povlače iz javnog života. Dodao je kako postoji nesrazmjer između broja deklariranih vjernika i onih praktičnih, što je problem Crkve koja se nad time mora zamisliti i poraditi. Važno je i da se preko udruga i stranaka aktivnije traži obrana onih vrijednosti koje se u posljednje vrijeme sve češće i jače uništavaju u hrvatskom društvu i narodu. To je potkrijepio i primjerima da se i deset dana nakon Svih svetih u nekim zagrebačkim i splitskim školama na satu engleskog jezika odrađuju teme vezane uz “noć vještica”, kojih inače nema u udžbenicima nego su podijeljene preslike određenih sadržaja. Očito je tu u pitanju, rekao je predavač, nečiji biznis kojem je u cilju preko trgovačkih lanaca prodati što više artikala vezanih uz “noć vještica”. Kada je o tome izvješteno nadležno ministarstvo, zatražene su reakcije roditelja kako bi se moglo postupati u tom slučaju. Drugi primjer je onaj kada je koordinatorica mreže ženskih udruga doslovno izjavila kako je “obitelj najopasnije mjesto za dijete”, na što su izostale reakcije javnosti, pa i onog vjerničkog dijela javnosti. Niz je takvih primjera gdje vjernici kao dio građanskog društva ne participiraju u javnosti, odnosno u reakciji, osudi i bojkotu nečeg što je nespojivo s kršćanskim i opće ljudskim vrijednostima. Najranjivija su djeca kojima se preko škola i drugih ustanova pokušava svašta naturiti, a da roditelji, koji i po Ustavu imaju pravo na samostalan odgoj svog djeteta bilo u obitelji, bilo da za to delegiraju jaslice, vrtić ili školu, na vrijeme ili uopće ne reagiraju i djeluju. Kao vjernici i kao građani zavaravamo sebe i svoju zajednicu ukoliko ne participiramo u javnosti ili dopuštamo da nas se povremeno uzima da poput smokvinog lista kao Crkva pokrijemo neke pojave u društvu, a inače u tom društvu i javnosti nismo autentični, upozorio je na kraju predavanja Relković.