Split, (IKA) – Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu priredio je u petak 27. travnja u velikoj dvorani fakulteta tribinu “Kršćanin u politici i u suvremenoj Europi”. Predavanje je održao dr. Neven Šimac. Kazavši da je to temeljna tema za povijesni hod hrvatskoga naroda, dr. Šimac je na početku postavio pitanje: je li politika zaista toliko prljava da je se kršćanin treba kloniti i je li Europa locus perditionis za identitet i nezavisnost od koje mali narodi trebaju bježati? On smatra da u tomu kontekstu treba odbaciti apriorne zamisli, upozoravajući da su kršćani, usvojenim znanjem iz društvenoga crkvenog nauka i pomoću suvremenih pastoralnih metoda, koje su usmjerene ad extra, pozvani svjedočiti i biti u svijetu, s tim da ne dopuste da ih svijet zarobi svojim prizemnim načinom ophođenja. Pozivajući se na niz crkvenih dokumenta, dr. Šimac istaknuo je ulogu institucionalne Crkve, čija zadaća nije aktivno se baviti politikom, već je pozvana poticati vjernike da se na društveno-kulturalnoj razini zauzmu za zajedničko dobro, sudjelujući i u političkim pothvatima. Smatra da institucionalna Crkva može mnogo pomoći u etičko-moralnoj, društveno-kulturalnoj izobrazbi laika, shvaćajući da su politika i demokracija područje znanja, pročišćavati stavove o iskrivljenoj slici i odnosu kršćana prema politici. Drži da je nužno rehabilitirati rad, jer je odnos i odgovornost prema radu na niskoj razini vrednota te ističe odgovorno podmirivanje poreza, borbu protiv korupcije, depolitizaciju klera a politizaciju laika.
Osvrćući se osobito na pitanje kršćanstva, odnosno kršćanskih korijena u Europi, dr. Šimac podsjetio je da je ujedinjenje Europe utemeljeno na kršćanskim pobudama i da su upravo kršćani bili veoma zauzeti u stvaranju i oblikovanju Europe. Potom je istaknuo i činjenicu da su tri posljednja, ali ne i zadnja, predsjednika Europske komisije bili zauzeti vjernici, a hoće li to biti i budući ili ne, zavisi i o nama kršćanima. Premda prešućivanje kršćanskih korijena u Ustavu, nije tekst religijske niti povijesne naravi, nego pravno-političke institucionalne prirode, ipak dr. Šimac smatra da je to čin kukavičluka i zatajivanja. Na pitanje hoće li Hrvatska izgubiti identitet i suverenost ulaskom u EU, on ističe da Europa neće potjerati ni suverenost ni identitet, jer se ona time ne bavi. U EU se prenosi mali dio suverenosti te se suverenost zajednički obavlja, poštuju se različitosti i identiteti, razvija se unutarnja i vanjska solidarnost da bi se siromašnije zemlje više razvile. U tomu smislu, Hrvati će imati i zaštititi svoj identitet ako ga budu sami stvarali poznavanjem svoje povijesti i umjetnosti, očuvanjem svoga jezika i kulture. Jednako tako je važno da znaju sebe ispravno predstaviti i zaštiti vrijednost života od začeća do smrti, vrijednost obitelji i dostojanstvo ljudske osobe, istaknuo je dr. Šimac. U kontekstu ulaska Hrvatske u Europsku uniju, tvrdi da su pred Hrvatskom tri mogućnosti: ponovni ulazak u balkansku tamnicu, ulazak u divlju globalizaciju ili opredjeljenje za Europsku uniju, jer četvrtoga puta nema, kaže dr. Šimac. Shvatljivo je da narodi, koji imaju iskustvo potlačenosti i nedopustivosti prava na samoodređenje, žele uzeti sudbinu u svoje ruke. Na temelju iskustva u pregovorima o pridruživanju u EU, osobito baltičkih i drugih tranzicijskih zemlja, smatra da drugi znaju što žele s nama, stoga upozorava da je veoma važno da mi sami znamo što želimo sa sobom. U tomu vidu, nužno je sudjelovanje i odgovornost kršćana u politici, koji će svojom zauzetošću i stavovima djelovati ispravno, jer povezanost u sebi ne nosi samo pogibeljnost, nego svojevrsni prosperitet, koji može propasti ako ne budemo nositelji aktualnih zbivanja, istaknuo je dr. Šimac.