Varaždin, (IKA) – “Vjernik/nevjernik – putevi rješavanja ekološko-globalne krize” tema je izlaganja koje je održao prof. dr. sc. Josip Sabol, sociolog i teolog, na tribini Planinarske udruge mladih entuzijasta PUME u dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije u Varaždinu u subotu 4. travnja. Iznio je put koji smatra rješenjem za probleme današnjice te izlazak iz krize u koju je zapala civilizacija u svjetskim razmjerima. Taj put temelji se na kršćanstvu, odnosno samo obnova društva na načelima kršćanstva može pokazati put k rješenju te krize i tako očuvati svijet od katastrofe, odnosno osigurati budućnost dostojnu čovjeka. U izlaganju je prikazao analizu stanja današnje civilizacije, uputio na alternativu koja glasi “od konzumizma ka kulturi askeze” te zaključio kako upravo kršćani trebaju ostvariti tu novu kulturu askeze, odnosno kulturu solidarnosti i ljubavi za bližnjega.
Uvodno je zaključio da je današnja civilizacija svojim načinom života ugrozila temeljne uvjete ljudskog života. Unatoč krizi, jedva se u javnosti govori o najdubljem uzroku krize, a to je krivo idejno-etičko usmjerenje cjelokupne civilizacije, započeto otuđivanjem sveopće kulture na načelima kršćanstva. Kulturno-politička elita Europe i Amerike nije još spremna otvoreno govoriti o potrebi potpuno novog usmjerenja jer to nužno uključuje obnavljanje kršćanskog gledanja na svijet, a protiv toga su vrlo utjecajne anticrkvene snage u modernim društvima. Ekološka kriza današnje civilizacije je jedna od posljedica grijeha čovjeka u prošlosti i sadašnjosti, a da bi došlo do ozdravljenja, potrebno je obraćenje. Govoreći o središnjim problemima današnjeg svijeta, prof. Sabol kazao je kako ekološka kriza otkriva činjenicu da je današnja civilizacija sa svojim razvojem već dotakla prostore svog konca. Stoga ljudi moraju biti spremni na obraćenje u odnosu na prirodu i društvo, jer je ono preduvjet ostvarenja novog načina života. Ako čovječanstvo voli samo sebe (egoistički motiv) i ako osjeća odgovornost za buduće naraštaje (etički motiv), mora prijeći na višu stepenicu svijesti od današnje i odlučiti stvarati drugu kulturu i način života. To se najprije traži od zapadnog svijeta, od onih koji zaista žive u izobilju. Traži se promjena mentaliteta koji sugerira čovjeku da mora imati što više ili čak sve, i to odmah. Današnja kultura je anti-asketska, ona je kapitalistička i konzumistička. Današnji čovjek želi imati i uživati, a to današnji gospodarsko-politički sustavi žele ispunjavati i zato su toliko uspješni. Oni koji građane podržavaju u takvim težnjama, podržavaju upravo tu krivu životnu filozofiju, krivo shvaćanje života.

Zahvaljujući globalizaciji svaka kultura postaje svjetska, kako je postala anti-asketska, tako može postati i ona asketska, smatra prof. Sabol te je pritom drastično istaknuo: samo zajedno se možemo spasiti i samo zajedno moramo potonuti. A spasit ćemo se – svijet će se spasiti – ako smo spremni i sposobni odmah danas započeti živjeti u askezi – u skromnosti, samosvladavanju, odricanju i umjerenosti, kazao je predavač, dodavši da uspjeh askeze nije pitanje manjka, nego upravo punine i izobilja jer jedino čovjek askeze uživa slobodu. Takav čovjek nije rob materijalnim bogovima, nego je gospodar svog života. Prof. Sabol istaknuo je kako rješenje problema civilizacije neće doći od reformi sustava ili struktura. Rješenje može doći samo od osobne duhovno-etičke obnove i obraćenja. U tome kršćanske kreposti mogu biti temeljne vrednote za novo društvo i jedine su prikladne s kojima se može izaći iz ekološke krize. Prvi korak na tom je putu individualno obraćenje, a drugi je korak djelovanje na društvenoj razini da se dođe do zajedničkog obraćenja. To djelovanje je neprestana zadaća svih vjernika i jedan je dio navještanja Evanđelja. Kršćani su pozvani posvjedočiti da ljudski život nije vječni ciklus proizvodnje i potrošnje te kritizirati materijalizam i konzumizam, rekao je prof. Sabol istaknuvši da su ljudi u stvari gladni duhovnih dobara jer materijalna čovjeka ne čine sretnim i ispunjenim.