Split, (IKA) – “Kršćanska društvena svijest” naslov je nove knjige dr. fra Špire Marasovića, koja je 21. rujna predstavljena u samostanu Sv. Frane u Splitu. O knjizi su govorili dr. fra Ivan Šarčević, dr. Gordan Črpić, dr. Nediljko Ante Ančić i sam autor. Program, koji je svojim nastupom uzveličala klapa “Split”, laureat Omiškoga festivala 1967., vodio je fra Žarko Relota, novi župnik župe sv. Stjepana pod borovima u Splitu. Knjiga je posvećena hrvatskim braniteljima; ima 512 stranica, a sadrži 14 većih članaka prethodno objavljenih u različitim znanstvenim časopisima i zbornicima od 2001. do 2009. godine.
Cijelo njegovo djelo ustvari je odgovaranje na pitanje: što je čovjek? U odgovaranju na to pitanje otkriva nam se cijela Špirova teologija koja je naglašeno soteriološka, eshatološka i eklezijalna, kazao je dr. Črpić, istaknuvši da je ova knjiga vrhunsko teološko djelo koje će vjerojatno biti otkriveno tek negdje u hrvatskom eshatonu te da ako mu se može uputiti neka kritika onda se može reći da je ono “previše kršćansko, previše katoličko”.
Crkveno učiteljstvo neumorno ukazuje na dužnost svakoga pojedinog kršćanina da se odgovorno angažira u životu svoje zajednice na temelju vlastite ispravno izgrađene savjesti. Da bi, međutim, ta savjest bila ispravno formirana, mora prethodno biti dobro informirana o svim bitnim čimbenicima koje je neophodno imati na umu pri donošenju neke odluke. U tom smislu sintagma “kršćanska društvena svijest”, kako je fra Špiro naslovio tu knjigu, zapravo je sinonim za “kršćansku društvenu savjest”, jer savjest i nije drugo doli poticaj na djelovanje na temelju jasnog uvida u zadatak i u način njegovoga izvršavanja. Utoliko onda trajno stručno usavršavanje odnosno kontinuirano informiranje iz raznih i različitih izvora, nije samo proces stjecanja adekvatne društvene svijesti, nego i proces kontinuiranoga sazrijevanja društvene savjesti, tj. takve osobne savjesti koja ispravno reagira u izazovima društvenoga života. Ne sastoji se, dakle, ističe dr. Marasović, ispravno formiranje društvene svijesti i savjesti za kršćanina katolika u tome da mu s vremena na vrijeme, točnije u predizborna vremena, poneki svećenik s oltara – i sam možda društveno neosviješten – izdiktira, bilo otvoreno bilo uvijeno, komu bi valjalo dati glas, već u osobnom svestranom i objektivnom informiranju, stručnom usavršavanju te u poznavanju i usvajanju društvenoga nauka Crkve, na temelju čega će sam odgovorno donijeti svoju odluku. Budući da je ova knjiga dijelom zamišljena i kao pomoć pri oblikovanju te i takve ispravne savjesti, sadržajno je podijeljena u dva dijela. U prvomu dijelu autor donosi mahom tekstove naglašeno teoretske naravi, jer je poznavanje teorijske podloge preduvjet mogućnosti razumijevanja konkretne prakse, odnosno teorijska polazišta su preduvjet mogućnosti interpretiranja analiziranih pojava. Stoga su i ti radovi u prvom dijelu knjige polazište za razumijevanje radova u drugomu dijelu knjige, koji su uglavnom sociološka istraživanja i njihova konkretna razrada, ili pak društvena kontekstualizacija specifičnih crkvenih poslanja kao što su, primjerice, vjeroučitelj, redovnik i sl. Marasović se u svojim tekstovima bori s licemjerjem, najvećom kušnjom kršćanina. Javno govori o sablaznima bogoslužja, nedoličnom životu u braku i u redovničkim samostanima, o grijehu struktura itd., istaknuo je dr. Šarčević.

To je treća Marasovićeva knjiga sabranih radova koja izlazi u nizu “Teologija” izdavačke kuće “Crkve u svijetu” te je shvaćena kao nadopuna prve dvije, u kojima je autor zainteresiranom čitatelju ponudio svoja razmišljanja o nizu aktualnih društveno-teoloških tema. “Crkva u svijetu” je 2002. g. objavila knjigu “Demos ante portas”, 2006. g. “Društvo i Bog”. S ovom trećom autor je želio zaokružiti ponudu svojih izabranih radova zainteresiranom čitatelju te učiniti radove dostupnijim studentima. Trilogija je vrijedna i autora čini prepoznatljivim i istaknutim teologom u hrvatskom govornom području, istaknuo je dr. Ančić, ravnatelj “Crkve u svijetu”.
Riječ zahvale na kraju predstavljanja uputio je i sam autor knjige dr. Marasović. Podsjetio je na riječi Maxa Webera da se čovjek ne ponaša po onomu što jest nego po onomu što misli da jest. Zato je za društveno ponašanje važno što ljudi misle, a to rade mediji: pokušavaju utjecati na ljudsku misao.