Solin, (IKA) – Proslava blagdana Male Gospe i Dana grada Solina završena je svečanim misnim slavljem koje je u večernjim satima 8. rujna na Gospinu Otoku predvodio predsjednik HBK đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, umirovljenim nadbiskupom Antom Jurićem te desetak svećenika. U uvodu propovijedi nadbiskup Srakić pozdravio je Blaženu Djevicu Mariju kao “nadu i zoru spasenja”, istaknuvši da je to posebno važno istaknuti vjernicima diljem Europe. Naime, kako su zaključili biskupi na Drugom izvanrednom zasjedanju Sinode biskupa za Europu (Rim, 1999.) u Europi postoji zamračenje nade tj. određeni simptomi koji kažu da su brojni stanovnici Europe dezorijentirani, nesigurni bez nade i da mnogi kršćani s njima dijele taj osjećaj. Istodobno u Europi postoje znakovi nade poput slobode Crkve i vjere u istočnim dijelovima Europe, porast svijesti vjernika o vlastitom poslanju, oživljavanje crkvenih pokreta, ekumensko gibanje itd. Nadbiskup Srakić je nastavio upitom koji su si sinodalni biskupi postavili: Što Crkva može pružiti Europi? Zaključak je jedinstven: Crkva Europi može i mora pružiti Krista koji je naša nada. Krist je nada Europe jer je on “Svjetlo svijeta”. Riječ je o svjetlu koje je potrebno čovjeku i koje je u konačnici sam Gospodin Bog. Isus Krist je Svjetlo svijeta jer svojim naukom, svojim djelima, samim sobom otkriva najdublju istinu o Bogu i čovjeku. Svjetlo koje je Krist donio zapaljeno je i u nama. Upravo nada koja postoji u srcu svakoga čovjeka svjedoči o iskri božanskoga svjetla. Čovjeka možemo definirati kao biće koje se nada, nastavio je nadbiskup te dodao da se ta ljudska nada ostvaruje u našem djelovanju, u našim mislima, u potrazi za istinom, u strpljivosti te u molitvi. Kršćani su uistinu ljudi nade koji se razlikuju od onih koji nemaju nade i koji vlastiti život žele ostvariti vlastitim silama. Naprotiv, kršćanin svoju nadu polaže “u Božju riječ, u njegova obećanja, u njegovu milost. Kršćanska nada je Božji dar. Ona je obilježje vjernika pojedinca i Božjega naroda u cjelini koji putuje prema nebeskom gradu. Kršćanska se zajednica nada da će doživjeti svoje ispunjenje u nebeskoj slavi, u obnovi svih stvari u Kristu. Ta nada uključuje i nadu u bolji svijet u razvoju povijesti ljudskoga spasenja. Ne samo to, nada je pretpostavka pravoga djelovanja, ona potiče da se u životu angažiramo. Nada čovjeka potiče da se založi svim silama za ono čemu se nada. Kršćanin koji doista živi u nadi razvija življi osjećaj odgovornosti prema svijetu u kojem živi, zalaže se za uspostavu mira i pravde, radi na pomirenju i solidarnosti među različitim narodima”. Nadbiskup Srakić se pita kamo ide ljudski život te odgovara da je ljudski život poput putovanja po moru povijesti često mračnom i uzburkanom te kako su nam na tom putovanju potrebna svijetlila da nam pokazuju put a ta svijetlila su osobe koje su znale ispravno živjeti te su stoga postale svjetla nade. Među svi tim svjetlima koja nas vode prema Kristu, Marija je bila veće od svih, “ona koja je svojim ‘da’ otvorila samome Bogu vrata našega svijeta; ona koja je postala živi Zavjetni Kovčeg, u kojem je Bog postao čovjekom, postao jedan od nas, koji je postavio svoj šator među nama”, napomenuo je nadbiskup te nastavio: Crkva u Mariju gleda kao na sigurnu nadu spasenja, koja svijetli “svim vjernicima kroz teškoće života. Kristova majka je tijekom zemaljskog života stalno živjela u nadi i svu nadu stavila u Gospodina i Sina Čovječjega, koga su proroci naviještali, ona je s nadom čekala, s vjerom začela; uzeta u nebo, postala nadom vjernika; očajnima naime pomaže; i sve koji se k njoj utječu pazi, krijepi i tješi; ona Adamovoj djeci svijetli kao znak sigurne nade i utjehe, dok ne zasvijetli slavni dan Gospodnji”. Nadbiskup Srakić je u nastavku istaknuo kako je i suvremenoj Europi potrebna nada i svjetlo te da ih može pronaći u Mariji jer je ona “Majka svjetlosti” te je sve nazočne riječima sluge Božjega pape Ivana Pavla II. pozvao da budu narod nade. Poput kneza Frankopana na čijem dvorcu stoji natpis “Dum spiro spero – Dok dišem nadam se” i mi se “moramo nadati dok dišemo, do zadnjeg daha, i mi svećenici, i vjernici, mladi i stari, zdravi i bolesni, i cijeli narod i pojedinci, Crkva i društvo, nada će nam davati snagu potrebnu u životnoj borbi. Ne prepuštajmo se osjećajima beznađa, ne izgrađuje se ni Crkva ni društvo beznađem, nego ‘nadom i radom'”, zaključio je nadbiskup Srakić. Na kraju misnoga slavlja, koje je svojim pjevanjem uzveličao zbor Kraljice Jelene pod ravnanjem dr. Mirka Mikelića, riječ pozdrava i zahvale uputio je župnik don Vinko Sanader uručivši predvoditelju slavlja nadbiskupu Srakiću prigodni dar. Rijeka hodočasnika, njih oko pedeset tisuća, koja se i ove godine na blagdan Male Gospe slila uz solinski Jadro, svjedoči o vjernosti puka ovoga kraja Majci Božjoj, ali i o njezinom moćnom zagovoru.