Rijeka, (IKA) – U organizaciji Povjerenstva za simpozije Teologije u Rijeci u subotu 19. svibnja održan je znanstveni simpozij “Kršćanska nada u globalnom svijetu”. Kako ističu organizatori, posljednjih godina u središtu opće pozornosti izbija ideja globalizacije i mnogovrsna sukobljavanja oko nje. O globalizaciji svi govore – od ekonomista i političara do sociologa i filozofa. S tim u vezi, kršćani se često pitaju kakav bi trebao biti njihov stav prema globalizaciji. I tu se rađa opasnost pojednostavljivanja i površnosti, te se u kršćanskim krugovima globalizaciji zna pristupiti ili negativistički s krajnjim odbijanjem ili se pak nekritički prihvaća. Između tih dviju krajnosti simpozij u Rijeci nastojao je promišljati na teme globalizacije i kršćanske nade spram nje, istaknuli su organizatori, objašnjavajući motive održavanja znanstvenoga skupa.

O globalizaciji kao obilježju suvremenog svijeta govorio je dr. Anđelko Milardović, nazvavši je tipom druge modernizacije svijeta koje razvija društvo rizika na lokalnoj i globalnoj razini. Prikazao je stupnjeve rizika među kojima prednjače ilegalne migracije i terorizam. “Današnje društvo nije u mogućnosti zaštititi građane”, upozorio je dr. Milardović, predloživši model globalnog upravljanja. Pri tome je ukazao kako “u konačnici, globalizacijom profitiraju samo pojedini moćnici”. Stoga smatra da se s procesom globalizacije svaki čovjek mora dobro upoznati jer svatko iz njega mora i može izvući korist i zaštiti se.
Upravo nedostatak zaštite proizvodi strah od globalizacije, o čemu je na skupu govorio dr. Marijan Jurčević. Ljudi dvoje jer se o globalizaciji svašta priča i u tom “velikom selu” neki ljudi se ne snalaze, istaknuo je dr. Jurčević, dodajući kako te dvojbe potiču na promišljanje: jesu li to znakovi humanijeg društva ili će u budućnosti biti gore. U prošlosti su postojali drugačiji vidovi globalizacije, kazao je dr. Jurčević, obrazlažući da pod tim vidovima podrazumijevamo revolucije ili ideologije koje su propale. Ova globalizacija nema revoluciju ili ideologiju, nego kapital, a u njemu stradavaju pojedinci, kulture i nejaki, primijetio je predavač, ostavivši otvoreno pitanje: hoćemo li u procesu globalizacije ostati prisebni, sačuvati svoj identitet, kako kulturni tako i religijski?

O krizi i nadi koja se pronalazi u Bibliji i književnosti izlagali su dr. Božidar Mrakovčić i dr. Darko Gašparović. Odgovor o nadi ponudio je i dr. Nenad Malović, istaknuvši kako samo filozofija koja u sebi nosi i stvarnu životnu situaciju može ponuditi i nadu koja je nužno povezana s transcendentnim. Drugi dio skupa odnosio se na teme vezane uz globalizaciju kao nadu za ekumenizam, o čemu je govorio dr. Milan Špehar te globalizaciji i novoj evangelizaciji što je bila tema dr. Milana Šimunovića. Teologija kršćanske nade i kulturno-religijski pluralizam u globalnome svijetu tema je o kojoj je izlagala dr. s. Nela Gašpar. O mjestu koje Bog zauzima u Europi koja svoje temelje ima u kršćanstvu izlagao je dr. Josip Grbac. Primijetivši kako se Europa odriče Boga i kršćanstva, istaknuo je kako to nije razlog kršćanstvu da “duplira” beznađe koje prevladava u društvu. “Ima li mjesta za kršćansku nadu u Europi? Sukladno crkvenom učiteljstvu – ima! Sukladno europskom – izgleda da nema”, rekao je dr. Grbac. S tim u vezi postavlja se pitanje hoće li kršćani neke od čimbenika djelovanja buduće Europe pokušati uskladiti s onim što kršćanska nada jest. “Ako se Europa odrekla Boga, pa i u Ustavu, pitanje je ima li smisla govoriti o istinskoj kršćanskoj nadi u Europi. To ne znači da ne moramo nuditi svoju ponudu. Sumnjam da će ju europski političari prihvatiti – ali mislim da nije kasno da ju Europi ponudimo”, zaključio je dr. Grbac.