Draga braćo i sestre, dobar dan! Sretan blagdan!
Na božićnoj smo noći razmatrali o tome kako su špilji u Betlehemu pohrlili pastiri pripadnici izraelskog naroda; danas, na svetkovinu Bogojavljenja, spominjemo se dolaska mudracâ, koji su došli s Istoka pokloniti se novorođenom kralju židovskom i Spasitelju svega stvorenog te mu ponuditi simbolične darove. Svojom gestom klanjanja, mudraci svjedoče da je Isus došao na zemlju spasiti ne jedan narod, već sve ljude. Stoga se na današnju svetkovinu naš pogled pruža prema horizontu cijeloga svijeta kako bi proslavili Gospodinovo “objavljenje” svim narodima, to jest očitovanje ljubavi i Božjeg sveopćeg spasenja. On ne pridržava svoju ljubav za nekolicinu privilegiranih, nego je daje svima. Kao što je Stvoritelj i Otac sviju, tako želi biti Spasitelj sviju. Zato smo pozvani gajiti uvijek veliko povjerenje i nadu prema svakoj osobi i njezinu spasenju: čak i one za koje nam se čini da su daleko od Gospodina slijedi – ili bolje rečeno “prati u stopu” – njegova silno velika ljubav, njegova vjerna kao i ponizna ljubav. Jer ljubav je Božja ponizna, veoma ponizna!

Evanđeosko izvješće o mudracima s istoka opisuje njihovo putovanje kao putovanje duše, kao put prema susretu s Kristom. Oni su pozorni na znakove koji ukazuju na prisutnost; ne posustaju pred teškoćama na koje nailaze u svome traženju; hrabro prihvaćaju posljedice u životu koje sa sobom nosi susret s Gospodinom. Život je ovo: kršćanski život je hod, ali u tome hodu trebamo biti pozorni, neumorni i hrabri. Tako hoda kršćanin. U svom je hodu pozoran, neumoran i hrabar. Iskustvo mudraca evocira put svakog čovjeka prema Kristu. Poput mudraca, i za nas tražiti Boga znači hodati – i kao što sam rekao: pozorno, neumorno i hrabro – pogleda upravljeno u nebo i otkriti u vidljivom znaku zvijezde nevidljivog Boga koji govori našem srcu. Zvijezda koja je kadra voditi svakog čovjeka Isusu je Božja riječ, riječ koja je u Bibliji, u Evanđeljima. Božja riječ je svjetlo koje nas vodi na našemu putu, jača našu vjeru i preporađa je. Božja je riječ ta koja neprestano obnavlja naša srca i naše zajednice. Stoga ne zaboravite čitati je i razmatrati svaki dan, tako da ona postane za sve poput plamena kojeg nosimo u sebi da osvjetljava naše korake, kao i korake onih koji hodaju pokraj nas, kojima je možda teško pronaći put do Krista. Uvijek s riječju Božjom! Božja riječ nadohvat ruke: malo Evanđelje u džepu, u torbi, uvijek, da bi ga mogli čitati. Ne zaboravite ovo: Božja riječ uvijek sa mnom!

Na ovaj dan Bogojavljenja, u mislima smo s braćom i sestrama kršćanskog Istoka, katolicima i pravoslavnima, od kojih mnogi sutra slave Rođenje Gospodinovo. Neka do njih stignu naše srdačne čestitke.
Drago mi je podsjetiti da danas slavimo Svjetski dan misijskog djetinjstva. To je blagdan djece koja žive s radošću dar vjere i mole da Isusovo svjetlo dopre do sve djece svijeta. Potičem odgojitelje da u malenima njeguju misionarski duh. Da ne budu zatvorena, već otvorena djeca; da vide široki horizont, da njihovo srce ide naprijed prema tom horizontu, tako da se među njima rode svjedoci Božje nježnosti i navjestitelji evanđelja.
Obratimo se sada Djevici Mariji i zazovimo njezinu zaštitu nad opću Crkvu, da širi diljem svijeta Kristovo evanđelje, svjetlo narodâ, svjetlo svih narodâ. I da ona učini da budemo sve više i više na putu; da učini da kročimo i da u svom hodu budemo pozorni, neumorni i hrabri.

Nakon Angelusa
[…]
I upamtite dobro: život je hod, uvijek hodati, tražeći Boga. Hodati oprezni, neumorni i hrabri. I jedna stvar nedostaje, nedostaje jedna stvar: pozorni, neumorni, hrabri… a što nedostaje? Hoditi sa svjetlom! A što je svjetlo? Evanđelje, Božja riječ. Uvijek s Evanđeljem: u džepu, torbi, da ga možemo čitati, uvijek s nama. Hoditi, pozorni, neumorni, hrabri i sa svjetlom Božje riječi.
Svima želim ugodan blagdan. Nemojte zaboraviti moliti za mene i dobar tek. Doviđenja!