Zagreb, (IKA) – Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima održalo je 26. ožujka dvanaestu “Književnu večer četvrtkom”, na kojoj je Ivica Mihaljević, doktorand na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, održao predavanje “Kršćansko-dobrotvorni rad u Velikom ratu”. Povodom stogodišnjice Prvoga svjetskoga rata, koji su njegovi suvremenici nazivali Velikim ratom, njegovom višegodišnjem obilježavanju pridružilo se ovim predavanjem i HKD Sv. Jeronima, čiji su djelatni članovi također sudjelovali u tom ratu. Taj je rat u hrvatskoj povjesnici prilično zanemaren, a gotovo je podpuno zanemaren kršćansko-dobrotvorni, dakle karitativni rad i to vjerojatno zbog kasnijih ideoloških razloga. Austro-Ugarska monarhija je mislila da će rat završiti za 20-ak dana, pa je zbog njegova četverogodišnjega trajanja ostala podpuno nespremna za rješavanje pozadinskog zbrinjavanja ranjenika i obskrbe cjelokupnoga stanovništva. Tu su prazninu popunila dobrotvorna društva. Školska djeca, žene i redovnice odigrale su u tom pogledu veliku ulogu, jer su preko raznih skupljačkih akcija osigurali tvari i novac za podmirenje potreba zbrinjavanja ranjenika. Svoj veliki dio u rješavanju ratnoga sukoba i njegovih posljedica dala je Katolička Crkva, počevši od pape Benedikta XV., preko – u našem hrvatskom slučaju – zagrebačkoga nadbiskupa Antuna Bauera, vojničkih dušobrižnika na samom ratištu i redovničkih zajednica u gradovima i selima. Papa je imao zadatak pomiriti zaraćene katoličke narode, ali u tome nije uspio jer su zaraćene strane htjele ratnim putom postići maksimalno moguće. Nadbiskup Bauer učinio je mnogo u objedinjavanju katoličkih dobrotvornih akcija koje su provodila društva Sv. Vida i Sv. Vinka, Kruh Sv. Ante i druga. Godišnje je izdavao 100.000 kruna za podmirenje dobrotvornih potreba.
Predavač je istaknuo osobito značajnu ulogu vojničkih dušobrižnika (kapelana) koji su dane i mjesece provodili sa samim vojnicima na bojišnicama, pa čak i u rovovima, u kojima su slavili i mise. Skrbili su za duše vojnika, ali se brinuli i za njihovo osjećajno stanje, zalagali se da dobe dopust i slično. Nemjerljivu su ulogu u zbrinjavanju ranjenika dale pojedine redovničke zajednice, i to osobito sestre Malog Isusa iz Splita i Sarajeva, milosrdnice Sv. Vinka Paulskoga iz Zagreba i uršulinke iz Varaždina. Na kraju je predavač istaknuo vrijedne zapise neposrednoga ratnoga svjedočanstva Petra Grgeca, Antuna Messnera Sporšića i Ivana Merza. U predavanju je predavač isprepleo mnogostruke niti redovitoga života u vrijeme rata, koji se odvijao kako na bojišnicama, tako i u gradovima i selima, uz veliki požrtvovni rad mnogih kršćansko-dobrotvornih i humanitarnih udruga i pojedinaca.