Split, (IKA) – Drugoga dana XV. međunarodnoga teološkog simpozija koji na temu „Kršćanstvo i evolucija” organizira Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, u petak 23. listopada program je započeo predavanjem prof. dr. Ludovica Gallenia (Pisa/Rim, Italija) naslovljenim “Odnosi između evolucijske paradigme i kršćanske vjere slijedeći temeljno naučavanje Pierre Teilhard de Chardina”. U izlaganju zaključuje kako cijela evolucija vodi savezu, odnosno novom Kristovu dolasku. „Teilhardov zakon kompleksnosti-svijesti podcrtava znanstvenu činjenicu o materijalnom svijetu koji ide prema složenosti i o živućem svijetu koji ide prema svijesti, predlaže progresivno uređenje i organiziranost svemira koji se otvara budućnosti. Ići prema nastavlja se u savezu, projicirajući prema budućnosti onaj edenski vrt koji smo tradicionalno smještali sebi iza leđa. To podcrtavanje predočava rečenu perspektivu kao onu koja gradi i uređuje Zemlju za drugi Kristov dolazak. Ako je red u budućnosti, u Zemlji koja se još treba sagraditi za posljednju kozmogenezu, onda je polazna točka nužno postojanje nereda koje se treba organizirati prije Čovjeka zahvaljujući mehanizmima autoorganizacije materije i zahvaljujući kretanju prema složenosti, ali ipak uz aspekte, djelomično uzročne, jer kao što smo vidjeli mehanizmi moraju biti prilagođeni da bi prihvatili slobodno stvorenje. S ovog gledišta dolazimo i do prijedloga, što je osnovica djela Teilharda de Chardina, a to je da stvorimo Zemlju u Isusu Kristu. Zemlja je tako stvorena u savezu a s njom će onda i čovječanstvo biti spremno na promjene za drugi Kristov dolazak. Eshatologija tako više ne gleda pojedinca u Raju, već cjelokupno čovječanstvo koja doseže svoj put te Zemlju i Biosferu koje omogućuju da se taj put ostvari”, istaknuo je Galleni.
On nadalje smatra da je važan doprinos Teilharda znanosti o evoluciji: Biosfera se razumije kao složen objekt koji evoluira, posljednji objekt da bi razumjeli mehanizme evolucije koje redukcionistički i populacijski pristup moderne sinteze pokušava zaboraviti. Izlazi na vidjelo jedan novi način koji traži mehanizme stabilnosti Biosfere, razloge evolucije: ne samo natjecanje i borba za opstanak već i harmonija i stabilnost. S druge strane, ako su evolucijski mehanizmi samo priprema za ljudsko djelovanje, nisu samo slučaj i borba, natjecanje i vrebanje, već i suradnja, simbioza, ići prema i paralelizmi. Zaključuje da je sve izrečeno usmjereno tomu da se pokaže kako evolucija nije problem već je resurs zato jer omogućuje bolje razumijevanje Božjeg plana prema čovjeku i važnost saveza za budućnost.

Drugo predavanje održao je prof. dr. Josip Balabanić (Zagreb) o temi “Može li kršćanin biti iskreni darvinist?”. Rekao je da evolucija postoji i mora postojati te da ona ne ugrožava našu vjeru, nego možda samo neke oblike vjerovanja. Evolucija postoji i stvaranje se uvijek nastavlja, ali se to događa zahvaljujući Božjem transcendentalnom „da”. Nema stvaranja hirom nego postoji smisleni plan. Svi evolucionisti ističu borbu za život, opstanak, ali trebali bi istaknuti borbu za druge, nesebičnost, suosjećanje, altruizam. A teolozi bi trebali, smatra prof. Balabanić, shvatiti evoluciju kao znak vremena, a znakove vremena treba znati čitati. Osvrnuvši se na neke naše teologe, istaknuo je da Vjekoslavu Bajsiću, koji je želio povezati teoriju evolucije s teologijom uhvativši se u koštac s prirodnom selekcijom, još dan danas nije posvećeno dovoljno pozornosti.

Nakon rasprave i kratke stanke prof. dr. Dieter Hattrup (Paderborn, Njemačka) održao je izlaganje na temu “Evolucija utemeljuje slobodu ili kako Darwin postaje crkvenim ocem”. Problem evolucije u konačnici postaje problem slobode kako čovjeka tako i Boga. Najnovija istraživanja u fizici i biologiji potvrđuju da je istinski razvoj moguć jedino ako je otvoren prostor Božjem slobodnom djelovanju u svijetu. Tako teorija evolucije, tvrdi dr. Hattrup, ne pokapa vjeru nego joj širom otvara vrata. Prijepodnevni dio programa završio je predavanjem prof. dr. Matthiasa Scharera (Innsbruck, Austrija) o temi “Stvaranje i/ili evolucija – izazovi za rast i odgoj u vjeri”. U različitim religijsko-didaktičkim koncepcijama pokazuje se da se različito postupa s glavnim problemima tematike stvaranja na vjeronauku: sa sadržajno-simboličkom prezentacijom biblijske vjere u stvaranje u odnosu prema prezentaciji opće važeće prirodoslovne slike svijeta kao i s razvojno-odnosno religijsko-psihološkom situacijom pojedine djece i mladih i njihovom interakcijom u školskom razredu. Samo onaj tko je kadar ozbiljno shvatiti pitanja „što?” i „kako?” pri posredovanju tematike stvaranja u njihovoj nerazdvojivoj međusobnoj upućenosti, zaključuje dr. Scharer, može nešto razumjeti o izazovima koje ta tematika nudi pod vidom posredovanja.