Krštenje desetog djeteta roditelja Ivić u Bučju
Krštenje desetog djeteta roditelja Ivić u Bučju
Bučje (IKA)
Požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu Preobraženja Gospodnjeg u Bučju na Drugu korizmenu nedjelju, 1. ožujka te u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje i krstio Elu, deseto dijete roditelja Josipa i Maje Ivić, objavila je Požeška biskupija.
U homiliji biskup je istaknuo kako sva liturgijska čitanja te nedjelje upućuju na usmjerenost čovjekova života prema vječnosti. „Bog nas nije stvorio samo za vremenitost, nego nas je još više stvorio za vječnost i želi da je ostvarimo“, poručio je, dodajući da je čovjekov put usmjeren prema nebeskoj slavi i preobrazbi od smrtnosti u besmrtnost, ali da se ne smije zaboraviti da je Isus prije proslave imao muku i križ.
U nastavku se osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige Postanka i lik Abrahama, kojega je Bog pozvao da napusti svoju zemlju i krene u nepoznato. „Abraham nije znao kamo ga Bog vodi“, rekao je biskup, usporedivši to s hodom i neizvjesnošću svakodnevnoga života vjernika. Istaknuo je kako je u životu ključno biti svjestan Božjih riječi, upućenih Abrahamu te njegove prisutnosti. „Bog je prisutan i u našem životu, u svakom našem danu, u svakom našem koraku“, dodao je. Govoreći o Abrahamu kao uzoru vjere, naglasio je da ga kao primjer vjernosti Bogu prepoznaju kršćani, Židovi i muslimani. „Božje obećanje dano Abrahamu i njegova vjera važni su i za naš život u vjeri, a vjera se jača molitvom“, poručio je.
Tumačeći evanđeoski događaj na gori, biskup je rekao da je molitva mjesto susreta s Bogom, iskustvo njegove blizine i prisutnosti. „U molitvi se događa nešto izvanredno i posebno. Učenici otkrivaju Božji sjaj, doživljavaju Božju blizinu i čuju njegov glas“, istaknuo je.
Biskup se potom osvrnuo na slavlje sakramenta krštenja, istaknuvši da ljudski život, koji je neprocjenjivi dar, po sakramentu krštenju ima preobrazbu po kojoj čovjek postaje dijete Božje.
Na kraju homilije upozorio je na suvremeni mentalitet koji promiče materijalne vrijednosti i da se ljudski život i rađenje djece zanemaruje iz sebičnih interesa, materijalizma i hedonizma, radi „kulture smrti“ te je podsjetio na riječi svetog Ivana Pavla II. koji je tome suprotstavljao i pozivao na „kulturu i civilizaciju života“. Zaključio je ističući Božju providnost i Božje riječi blagoslova s obećanjem, koje su važne u opredjeljenju za Krista, ne samo za obitelj Ivić i malu Elu, nego za svakoga vjernika.
Nakon popričesne molitve biskup Martinović je zahvalio svima nazočnima i čestitao obitelji krštenice zaključivši da je temelj svakog odnosa ljubav koja se daruje za druge.
