Draga subraćo u episkopatu, draga braćo i sestre u Kristu!

1. Želim vas prije svega, uime Predsjedništva Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) i u svoje osobno ime, srdačno pozdraviti i zahvaliti vam što ste prihvatili poziv CCEE-a upućen preko njegove Europske biskupske komisije za medije (CEEM), da sudjelujete na ovome susretu. Počevši od ovoga poslijepodneva pa sve do nedjelje, zajedno ćemo promišljati o temi “Kultura interneta i komunikacija Crkve”, koja je za Crkvu od posebne važnosti i aktualnosti. Na samome početku svima želim dobar i plodonosan rad. Siguran sam da će ono što ćemo slušati i ono o čemu ćemo raspravljati obogatiti nas same, a preko nas i pojedine biskupske konferencije i Crkvu u Europi.

Uvjeren sam da sam odabir glavni teme ovoga zasjedanja upućuje na dvije stvari. Internet nije samo primatelj koji okuplja različite kulture. Internet je kultura. Internet stvara kulturu. Stoga se nameće pitanje odnosa te “nove” i “tradicionalne” kulture. S druge strane, postoji komunikacija Crkve. Ta je komunikacija započela prije 2000 godina. Stoga je opravdano pitanje: u kakvom su odnosu internet i poslanje Crkve? Kako internet utječe na evangelizaciju kultura i inkulturaciju vjere? Kako je internet ušao u redoviti pastoral naših biskupija i župa?

2. Donedavno je internet smatran tek novim sredstvom komunikacije, no danas je već vrlo proširena njegova uporaba, posebno u Europi. Takva raširenost interneta mijenja čovjekov način razmišljanja i komuniciranja. Internet je sredstvo masovnog komuniciranja koje stvara zajednicu: virtualnu zajednicu cibernauta. No, je li internet doista samo sredstvo? Moglo se tako razmišljati prije 3 ili 4 godine! Danas treba na internet gledati prije svega kao na “novi svijet”, koji se netko usudio definirati kao “sedmi kontinent”. A taj svijet nije tako daleko od nas.

Sve veća važnost interneta koju ljudi u životu osjećaju, pa i naši vjernici, zahtijeva naviještanje evanđelja i u tom “novom” svijetu. Isprepletenost mentaliteta, načina razmišljanja, vizija čovjeka i stilova života prisutnih na mreži mijenja ono što se do sada nazivalo “tradicionalnom kulturom”. Za većinu osoba, posebno mladih, za web-generation, koja je stasala na internetu, taj virtualni svijet, svijet novih medija, postaje glavni prostor u kojem se događa njihova ljudska, moralna i spoznajna formacija. Na internetu je moguće shvatiti izgradnju novoga načina percepcije međusobnih odnosa, kulture, odnosa prema transcendentnome, prema spoznaji i samome vremenu. Vrijeme je to već obilježeno odgovorom “odmah i sada” (hic et nunc), satkano od neprestanoga tijeka vijesti i nemira različite prirode.

Za tu web-generaciju, internet nije odvojena sfera njezine egzistencije, već jednostavno njezin sastavni dio. Ona upravo na internetu stvara društvene kontakte i uči se životu! Međutim, taj svijet, unatoč velikim mogućnostima, istodobno uključuje i strah i entuzijazam. Internet je svijet prve zajednice u povijesti čovječanstva kojoj je omogućena trajna povezanost bez prostornih i vremenskih ograničenja.

Čini se jasnim kako se ovdje ne radi o pitanju je li internet dobar ili loš. Kao svako drugo sredstvo u ljudskim rukama, i internet postaje ono što čovjek odluči da postane! U tom smislu može se shvatiti i poruka Svetoga Oca za Svjetski dan sredstava društvenog priopćavanja 2009. godine, kojom upozorava: “Kada se u tome svjetlu razmišlja o značenju novih tehnologija, važno je promotriti ne samo njihovu nedvojbenu sposobnost da omoguće lakši kontakt među osobama, već i kvalitetu sadržaja što su ih one pozvane staviti u optjecaj. Želim potaknuti sve ljude dobre volje, koji djeluju u novonastalom svijetu digitalne komunikacije, da se založe u promicanju kulture poštivanja, dijaloga i prijateljstva”.

3. Crkva je tisućljetna institucija koja je sastavljena od ljudi. Ona je “učiteljica komunikacije” s posebnom zadaćom: slijediti Kristovo evangelizacijsko poslanje tijekom povijesti, navješćujući Radosnu vijest svim ljudima. U svojoj tisućljetnoj povijesti Crkva je uvijek znala prepoznati plemenitost sredstava društvenog priopćavanja za izgradnju ljudskoga roda. U brojnim slučajevima ona je bila njihov promotor. Iz same prirode Crkve, kao zajednice dijaloga, rađa se njezino zanimanje za medije i za internet. Svjesna je da “vjera koja ne postaje kulturom nije vjera koja je potpuno prihvaćena, posve mišljena, vjerno življena” (Ivan Pavao II., Pastiri stada, Posinodska apostolska pobudnica o biskupu služitelju evanđelja Isusa Krista za nadu svijeta, 30.). Upravo taj odnos između vjere i kulture nije ništa drugo nego susret označen interaktivnošću. Upravo je interaktivnost jedna od temeljnih osobina koja karakterizira posebni svijet koji zovemo internet.

Danas je pred Crkvom nov izazov: prije svega da bude prisutna na mreži sa svojom porukom ljubavi. Crkva nadalje može biti institucija koja promovira zajednički ethos. Crkva može naznačiti etičke i moralne kriterije, koji su univerzalni, i koji se prepoznaju u ljudskim i kršćanskim vrijednostima, kako za one koji se koriste internetom zbog različitih motiva (zabava, istraživanje, informiranje…), tako i za one koji se internetom profesionalno bave, naravno s poštovanjem prema njihovoj autonomiji.

Ako je jasno da Crkva ima zadaću i dužnost prema korisnicima mreže, je li doista nužna prisutnost Crkve na internetu? Netko bi na to odgovorio da prisutnost na internetu nije mogućnost nego nužnost! To je nužnost Crkve kako ne bi ostala na marginama tehnološkog razvoja, jer bez te prisutnosti ne bi uspjela dijalogizirati s tisućama mladih, prvih nositelja ove stvarnosti. Naime, u suprotnom Crkva bi ostala zastarjela. Danas, kada komunikacija velikim dijelom polazi od te nove tehnologije, to je povijesni imperativ. Sve je to istina, no, to nije dovoljno. Crkva treba internet, jer ima Radosnu vijest za komuniciranje i zato što je kroz internet moguće shvatiti antropološki model čovjeka sutrašnjice koji se upravo njime stvara.

4. Mogao bih još nastaviti s iznošenjem motiva zbog kojih je nužno promišljati o Crkvi i internetu. Znam da tu zauzetost dijele mnogi u Crkvi, o čemu svjedoči velik broj izlaganja, konferencija i seminara o toj temi. I Sveti Otac je u nekoliko navrata posvetio pozornost toj stvarnosti. Imamo i brojna nastojanja Papinskoga vijeća za sredstva društvenog priopćavanja na tome području. I upravo na tragu onoga što je do sada učinjeno, u dobroj vjeri da nastavljamo putem što su ga drugi utrli, započinjemo ovaj studijski susret.

Svijet interneta nastavlja Crkvi podastirati mnoga pitanja. Prije svega: koliko uspijevamo prevesti kršćansku poruku u aktualni svijet interaktivnosti, u nove načine izražavanja koji se koriste na internetu? Koju viziju imaju drugi o nama? Koliko su naše mrežne stranice doista izraz bogatstva kršćanske baštine i koliko uspijevaju prenijeti Radosnu vijest koju nam je Gospodin zapovjedio pronositi? Nadam se da ćemo tijekom ovoga susreta naći načina kako produbiti ta pitanja.