1. Svjesni izazova pred kojima se nalazi suvremeno društvo, nastojimo jačati svijest o važnosti odgoja i obrazovanja, kako za osobni tako i za opći društveni razvitak. Polazeći od te činjenice, sve pozornije pratimo novije promjene u hrvatskom školstvu i pozdravljamo nastojanja svekolikog ostvarenja temeljnih preduvjeta za kvalitetan odgojno-obrazovni sustav u Hrvatskoj. Kvalitetan odgojno-obrazovni sustav prioritet je svake države.

2. Koncepcija škole i njena vrijednosna usmjerenja bitno određuju kakvu sliku čovjeka želimo, kakovo društvo i budućnost izgrađujemo. Stoga, pitanje odgojnih ciljeva i ciljeva škole od vitalne je važnosti za naše društvo. Temeljna zadaća škole trebala bi biti: posredovanje cjelovitog odgoja, oblikovanje čvrste i zrele osobnosti, koja će se znati odgovorno nositi sa svim životnim izazovima, a kvalitetan odgojno-obrazovni sustav može se ostvariti samo aktivnim sudjelovanjem svih relevantnih odgojnih institucija. U temeljima svakog odgoja i obrazovanja mora biti, prije svega, dobro osobe. No, postavlja se pitanje što je to dobro osobe? Ponekad se čini da ne postoji suglasje oko tog pitanja. Pojedinci ili pojedine društvene skupine prisvajaju si pravo da same odlučuju što je to dobro djeteta, koja su to vrijednosna usmjerenja prema kojima treba usmjeriti djecu i mlade. Odgoj i obrazovanje nije pitanje jedne osobe ili skupine, nego svih nas. Upravo promicanje dobra djece i mladih temeljni je razlog ovoga našeg susreta.

3. Živimo u pluralnom društvu u kojem svaki pojedinac ima pravo na vlastiti izbor, mišljenje i životne stavove. Ali kada je u pitanju odgoj i odgojne vrijednosti onda moramo biti jedinstveni. Trebamo dakle biti jedinstveni u zajedničkom zalaganju na promicanju temeljnih odgojnih vrednota: dobrote, ljubavi, istinoljubivosti, marljivosti, poštenja, odgovornosti, tolerancije, suživota. U društvu u kojem su konkurentnost i uspješnost “dobitna kombinacija”, treba s posebnim naglaskom promicati duhovnu dimenziju. Konkurentnost i uspješnost bez dobrote, solidarnosti, brige za najslabije, dugoročno neće rezultirati cjelovitim razvojem društva, barem ne društva po mjeri čovjeka. Društvo koje ne računa ozbiljno s duhovno-moralnim odgojem djece i mladih, sve će se više suočavati sa suvremenim oblicima devijantnog ponašanja i različitih ovisnosti: kriminalom, prostitucijom, nasiljem, drogom i alkoholom.

4. Hrvatsko društvo prolazi tranzicijsko razdoblje, a svaka tranzicija je svojevrsna katarza. Još uvijek živo osjećamo posljedice Domovinskog rata. Sisačko-moslavačka regija bila je u samom žarištu ratnih stradanja. Tolika razrušena sela i gradovi, razorene obitelji, prekinuta djetinjstva, uništene mladosti. Još je puno nezacijeljenih rana koje zajedničkim naporima treba liječiti. Upravo ovo područje mjesto je u kojem odgojno-obrazovni sustav polaže ozbiljan ispit. Naučiti djecu i mlade zajedno živjeti, poštivati drugoga u njegovoj etničkoj, kulturnoj i religioznoj datosti, najozbiljniji su izazovi suvremenog odgoja, a na poseban način religioznoga. Bez religioznog odgoja nema cjelovitog odgoja, jer se religioznost nameće kao konstanta ljudskog bića. Biti religiozan, izražavati vlastitu religioznost duboka je čovjekova potreba. Pođemo li od tih činjenica zasigurno neće biti potrebne rasprave o tome je li vjeronauku mjesto u školi. Važnost religioznog odgoja prepoznatljiva je u svim kurikulima europskih zemalja. Prisutnost vjeronauka u školi plod je društvenog pluralizma, poštivanja religioznih sloboda i zasada demokratskih društava. U europskom ambijentu religija se tretira kao nezaobilazan ključ u interpretaciji i razumijevanju vlastitih kultura.

5. Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi brine se o kvalitetnom izvođenju i organiziranju vjeronaučne nastave. Ali to nije samo briga Ureda za vjeronauk u školi. Za kvalitetno izvođenje vjeronauka odgovorne su u jednakoj mjeri i Crkva i država. Stoga je nužna suradnja Crkve s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa te Agencijom za odgoj i obrazovanje. No, danas želim posebno istaknuti da vjeronaučna nastava u Sisačko-moslavačkoj županiji ponajprije ovisi o kvaliteti i stupnju suradnje Ureda za vjeronauk u školi i ravnateljica i ravnatelja osnovnih i srednjih škola te predškolskih ustanova. Ovaj božićni susret s vama, poštovane ravnateljice i ravnatelji, još je jedan poziv Crkve na istinsko partnerstvo sa svima koji se zauzimaju za dobro djece i mladih, a to ste ponajprije vi.

6. Nalazimo se u predbožićnom vremenu. Božić je blagdan koji nas uvijek iznova potiče na razmišljanje o Božjem čovjekoljublju, o miru i intimi skladnog obiteljskoga života. Božić i ove godine svima nama ponovno poručuje: “Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin” (Lk 2,11). Bog se objavljuje u liku djeteta, kako bi postao blizak svakom čovjeku. Svojim utjelovljenjem pokazao je čovjeku istinski put do očovječenja. Kristovim rođenjem započeo je novi svijet, svijet mira, pravde i ljubavi. I upravo blagdan Božića nas obvezuje da se svim silama zauzimamo za mir: mir u obiteljima, u učionicama, u zbornicama, na igralištima, na stadionima, na radnim mjestima, na svakom mjestu. Pogled na Novorođeno dijete potiče svakog čovjeka na ljubav, susretljivost, dijalog, uzajamnu pomoć i poštovanje; potiče na poštivanje svakog čovjeka upravo zato jer je čovjek. Mir s Bogom jamči mir sa svakim čovjekom. A mir je plod trajnog napora, djelovanja, odgoja. Danas se odgoj za mir nameće kao odgojni imperativ. Zato se može reći da je temeljna zadaća škole, a posebno vjeronauka u školi, odgajati mironosce, graditi oaze mira, promicati kulturu mira i međusobnog prihvaćanja. Svima želim čestit Božić i Božjim mirom blagoslovljenu novu 2008. godinu.