Libanon ima povijesno poslanje: dokazati mogućnost suživota

1. Danas ja pozdravljam Libanon. Odavno sam želio doći među vas, i zbog tolikih razloga! Dolazim u vašu zemlju samo danas, da bih zaključio Posebnu skupštinu Biskupske sinode za Libanon. Pred oko dvije godine sinodski je skup završio svoje radove u Rimu, ali svečani dio toga skupa, objava posinodskog dokumenta događa se sada, ovdje u Libanonu. Te mi okolnosti dopuštaju da budem u vašoj zemlji, po prvi put, i da vam izrazim ljubav koju Crkva i Sveta Stolica gaje prema vašemu narodu, prema svim Libanoncima: prema katolicima različitih obreda – maronitskoga, melkitskoga, armenskoga, kaldejskoga, sirskoga, rimskoga – prema vjernicima koji pripadaju drugim kršćanskim Crkvama, kao i prema muslimanima i druzima koji vjeruju u jedinoga Boga. Sve vas od srca pozdravljam u ovoj tako važnoj prigodi. Želim sad Bogu prikazati plodove sinode za Libanon.
Zahvaljujem gospodinu maronitskom patrijarhu kardinalu Nasrallyhu Pierreu Sfeiru, za riječi dobrodošlice koje mi je uputio uime sviju vas. Zahvaljujem i kardinalima koji me prate; svojom nazočnošću oni ističu privrženost Svete Stolice Libanonu. Pozdravljam nazočne patrijarhe i biskupe, kao i sve osobe koje su imale udjela u radovima sinode za Libanon.
Radost mi je pozdraviti istaknute predstavnike drugih Crkava i crkvenih zajednica, posebno bratske izaslanike na sinodi, koji su se rado pridružili ovom slavlju svoje katoličke braće. Upućujem, također, srdačni pozdrav muslimanskim i druzijskim uglednicima. S poštovanjem izražavam priznanje Njegovoj uzvišenosti Predsjedniku Republike i Njegovoj uzvišenosti Predsjedniku parlamenta, Njegovoj uzvišenosti Predsjedniku ministarskog vijeća, kao i državnim vlastima za njihovu nazočnost na ovom liturgijskom slavlju.
2. U ovom izvanrednom skupu, želimo pred svijetom proglasiti važnost Libanona, njegovo povijesno poslanje koje je vršio u tijeku stoljeća. Zemlja s brojnim vjerskim zajednicama, Libanon je pokazao kako te različite vjeroispovijesti mogu zajedno živjeti u miru, u bratstvu i suradnji; pokazao je kako se može poštivati pravo svakoga čovjeka na vjersku slobodu; kako su svi sjedinjeni u ljubavi za ovu domovinu koja je sazrijevala u tijeku stoljeća, čuvajući duhovnu baštinu otaca, osobito monaha sv. Marona.
3. Ovdje smo na zemlji kojom su prije 2.000 godina koračale noge Krista Spasitelja. Sveto nas pismo izvješćuje da je Isus pošao propovijedati izvan granica ondašnje Palestine, da je pohodio također područje deset gradova – posebno Tir i Sidon – te je ondje učinio čudesa. Libanonska braćo i sestre, sam Sin Božji bio je prvi navjestitelj Evanđelja vašim pradjedovima. To je zaista izvanredna povlastica.
Slušajući današnje Evanđelje, navještaj Osam blaženstava koji je sadržan u Isusovu govoru na Gori, ne možemo zaboraviti odjeke tih spasenjskih riječi koje su izrečene jednoga dana u Galileji te brzo stigoše i ovamo. Pisci Staroga zavjeta često se u svojim spisima obraćaju brdima Libanona i Hermona koje su gledali na svom obzorju. Libanon je, dakle, biblijska zemlja. Našavši se vrlo blizu mjestima gdje je Isus izvršio svoje poslanje, našao se među prvim zemljama koje su primile Radosnu vijest.
Sigurno su vaši pradjedovi po evanđeoskom propovijedanju, osobito poslanjem sv. Pavla, saznali za povijest spasenja, za događaje koji su se dogodili od Cvjetnice do Velikoga Petka i Uskrsne Nedjelje. Krist je bio razapet, položen u grob, ali je trećeg dana uskrsnuo. Vazmeno otajstvo Isusa Krista samo je srce povijesti spasenja, kao što to za vrijeme mise dobro iskazuje pavlovski zaziv nakon pretvorbe: “Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo!”. Sva Crkva očekuje Njegov slavni dolazak, na Istoku i na Zapadu. Sinovi i kćeri Izraela očekuju Njegov novi dolazak u slavi. Svi mi živimo Došašće posljednjih vremena povijesti i svi nastojimo pripremati Isusov dolazak, izgrađivati Kraljevstvo Božje koje je on navijestio.
4. Prvo čitanje u ovom bogoslužju, ulomak iz Djela apostolskih, podsjeća nas na razdoblje nakon Isusova uzašašća na nebo, kad su se apostoli, prema Njegovoj preporuci, vratili u dvoranu Posljednje večere, te ondje ostali u molitvi s Majkom Isusovom te braćom i sestrama prvotne zajednice koja je bila prva jezgra Crkve (usp. Dj 1,12-14). Svake godine nakon Uzašašća Crkva ponovno proživljava tu prvu devetnicu Duhu Svetome. Apostoli, okupljeni u dvorani Posljednje večere s Majkom Kristovom, mole da se ispuni obećanje koje im je dao Krist uskrsli: “Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci” (Dj 1-8). Ta prva apostolska devetnica Duhu Svetome uzorak je onoga što Crkva čini svake godine.
Crkva ovako moli: “O, dođi Stvorče, Duše Svet – Pohodi duše vjernika – Poteci višnjom milosti – U grudi, što no stvori ih…”.
Potresno ponavljam ovu molitvu sveopće Crkve zajedno s vama, draga braćo i sestre, sinovi i kćeri Libanona. Mi se uzdamo: Duh Sveti obnovit će lice vaše zemlje.
5. U današnjoj poslanici sv. Petar piše: “Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva” (1Pt 4,13-14). Često se je, osobito u doba rata koji je označio vašu zemlju pred više od deset godina govorilo o “Libanonu mučeniku”. U tom povijesnom sklopu riječi sv. Petra dobro se mogu primijeniti na sve koji su trpjeli u zemlji libanonskoj. Apostol hoće reći: “Po mjeri svoga sudjelovanja u Kristovoj patnji, radujte se jer Duh Božji na vama počiva, a to je Duh slave” (usp. ondje). Ne zaboravljam da smo se okupili blizu povijesnog srca grada Beiruta Trga mučenika koji ste vi također nazvali Trgom slobode i Trgom jedinstva. Siguran sam da patnje prošlih godina neće bitu uzalud; one će utvrditi vašu slobodu i vaše jedinstvo.
Danas Isusova riječ nadahnjuje našu molitvu. Molimo da oni koji plaču budu utješeni, da milosrdni postignu milosrđe (usp. Mt 5, 5-7), da primivši Očevo oproštenje svi sa svoje strane prihvate opraštati uvrede. Molimo da sinovi i kćeri ove zemlje budu sretni što su djelatnici mira i što se zovu sinovima Božjim (usp. Mt 5,9). Ako patnjom sudjelujemo u muci Kristovoj, bit ćemo dionici i njegove slave.
6. Duh Sveti, Duh Isusa Krista, Duh je slave. Molimo danas da ta božanska slava obujmi sve one koji su u Libanonskoj zemlji upoznali patnju. Molimo da ta patnja postane kvasac duhovne snage za sve vas, za Crkvu i za narod, kako bi Libanon mogao vršiti svoju ulogu na Srednjem Istoku, među susjednim narodima i sa svim narodima svijeta.
Duše Božji, ulij svoju svjetlost i svoju ljubav u srca da se do kraja izvrši pomirenje među osobama, u krilu obitelji, među susjedima, u gradovima i selima i u ustanovama građanskoga društva!
Duše Božji, neka tvoja snaga sjedini sve sinove ove zemlje kako bi zajedno hodali hrabro i nježno na putu mira i suživota, u uzajamnom poštivanju slobode i dostojanstva ljudske osobe, prema punom razvoju svakog pojedinca i dobra cijele zemlje! Duše Božji udijeli libanonskim obiteljima da razvijaju milosne darove braka! Daj da mladi oblikuju svoje osobe s pouzdanjem i da budu svjesni svoje odgovornosti u Crkvi i u državi!
Duše Božji, učini da vjernici u Libanonu učvrste jedinstvo svake patrijarhijske Crkve, cijele Katoličke Crkve u Libanonu! Pomozi im poduzimati nove korake na putu punog jedinstva svih onih koji su primili dar vjere u Krista Spasitelja! Duše sveti, ti koji si nazvan “Tješitelj, Izvor Života, Oganj, Ljubav”, očituj u ovom narodu plodove očekivane od sinodskog skupa! Duše sjete i ljubavi, budi libanonskim sinovima i kćerima izvor snage, duhovne sile, posebno u ovaj povijesni čas, na pragu trećeg kršćanskog tisućljeća.