"Likovnost kao teološko mjesto"
Teološki četvrtak "Likovnost kao teološko mjesto"
Zagreb
Akademik Đuro Seder i dr. Mirko Jozić na Teološkom četvrtku u organizaciji Kršćanske sadašnjosti
Zagreb, (IKA) – Teološki četvrtak s temom “Likovnost kao teološko mjesto” održan je u organizaciji Kršćanske sadašnjosti u četvrtak 26. studenoga u Tribini grada Zagreba. Uvodna izlaganja održali su akademik Đuro Seder i dr. Mirko Jozić. Govoreći o svetoj slici, dr. Jozić istaknuo je kako za onog koji ne vjeruje ne postoji pitanje svete slike, ona je za njega kao i svaka druga. Isključi li se pitanje o Kristovu božanstvu, problem svete slike jednostavno nestaje. Zato o toj temi nije moguća znanstvena rasprava koja isključuje vjeru, rekao je dr. Jozić.
Osvrćući se na vjeru i kreaciju kao neposredno iskustvo, podsjetio je kako je iskustvo Boga imao pisac koji je pisao genezu, on je doživio Boga koji sve stvara i sve vodi. Njegov tekst nije iskustvo, nego je zapis o iskustvu. Kako je to poetski zapis koji ima neviđenu svježinu i spontanost, on i dalje može nadahnuti ljude. Iskustvo nazočnosti utjelovljenoga Boga imali su Isusovi učenici, oni su nam ostavili zapise u obliku evanđelja i drugih novozavjetnih spisa. Ispisi nisu iskustvo, nego su zapisi o iskustvu vjere. Oni ne mogu posve adekvatno prenijeti iskustvo, postoji i iskustvo nevjere i zapisi o tome. I mi imamo svoja iskustva. Imamo iskustvo vjere i nevjere, i znamo kad svoje iskustvo nekome možemo posredovati odjednom uviđamo da to nije potpuno moguće. Svi imamo iskustvo oblikovanja, znamo što znači oblikovati vlastitu rečenicu, misao, što znači urediti svoj prostor, o tome možemo kazivati, ali kazivanje nije iskustvo, nego svjedočenje o tome. Slikari imaju iskustvo stvaranja slike, kipari oblikovanja kipa. Tu se svakako otvara niz pitanja, kao što su kako nastaje umjetničko djelo, po čemu umjetničko djelo svjedoči u kakvom odnosu stoji umjetničko djelo i čin stvaranja djela, po čemu je umjetničko djelo uopće svjedočanstvo, u kakvom odnosu stoji umjetnik i njegovo vlastito djelo. Ako pređemo na još teže pitanje o slikanju svete slike, odmah se postavlja pitanje što zapravo razumijemo pod svetim na slici. To svakako ne može biti samo sadržaj, jer moguće je naslikati skandaloznu sliku Krista, znači da lik Krista nije ono što samo po sebi daje svetost slici. Što je sveta slika, to su pitanja koja se odnose na neposredno iskustvo, a o tome možemo samo svjedočiti, zaključio je dr. Jozić.
Nastavljajući se na prethodnika, te prenoseći vlastito iskustvo, akademik Đuro Seder istaknuo je kako svako nadahnuto duhovno djelo koje u sebi ima životnost oblika i trajno kao takvo zrači tim oblicima već je samim time teološko mjesto, jer je mjesto događaja duha, ili mjesto potaknuto duhom. Ali, ako suzimo područje, likovna djela nadahnuta svetim tekstovima, tj. likovnost koja nalazi poticaj u Svetome pismu, u objavljenoj riječi, pogotovo ona likovnost koja je duboko prožeta svetim temama mogla bi biti teološko mjesto, jer govorom oblika ili figurativno to djelo nastavlja življeni duh svetih poruka koje su ga nadahnule, rekao je akademik Seder, te podsjetio kako to djelo nastoji kroz viziju autora utjeloviti riječi iz Svetog pisma. Tako sva ta svetost ipak ne dolazi od umjetnika, već od poticaja, nadahnuća svetoga teksta koji ima trajnu inspirativnu snagu u sebi. Spomenuo je kako se kroz povijest mijenjaju slike svetaca. Uvijek se biblijske teme, teme svetoga, pojavljuju na drugi način. Danas je u svijetu umjetnosti lepeza svih mogućih mogućnosti koje čovjek može izmisliti i nitko nikome ne smije zabraniti da radi ono što hoće. A slično je i u crkvama. No, neki se iz straha pokušavaju vratiti na neke starije oblike, mekše oblike, koji zapravo stavljaju u pitanje svetost, rekao je akademik Seder, te podsjetio kako je danas problem svete slike prije svega individualan. Svaki je umjetnik sebi odgovoran što će naslikati. Stoga je istaknuo svoje osobno iskustvo. Rekao je kako ga je početak slikanja tema iz Biblije iznutra oduševio te se već trideset godina bavi tim temama koje su u jednom periodu bile i bitna opsesija njegove slikarske aktivnosti. Gotovo uvijek iz radi djela nadahnuta Novim zavjetom, s Kristom u središtu. No, pritom čovjek uopće ne smije misliti da slika Krista, nego se mora iznutra pustiti – “ja ću to pokušati napraviti”, upozorio je Seder.
Nakon uvodnih misli razvila se živa rasprava u kojoj su dotaknuta različita pitanja vezana uz pojam svetoga u umjetnosti. Tribinu je vodio zamjenik ravnatelja Kršćanske sadašnjosti don Anton Šuljić.