ži demokratizaciju u upravljanju globalnom ekonomijom
Rim, 7. 12. 1999. (IKA) – U povodu “Millenium Round” Papinsko vijeće za pravdu i mir objavilo je dossier pod naslovom “Trgovina, razvoj i borba sa siromaštvom” u kojem su iznesena različita mišljenja i stajališta vezana uz neuspjehom okončanu ministarsku konferenciju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) u američkom gradu Seattleu.
U dossieru je među ostalim predstavljeno izvješće Svete Stolice koja je sastanak na vrhu u Seattleu pratila u svojstvu stalnog promatrača. O prosvjedima zbog kojih je odgođen početak konferencije govorio je pak predsjednik udruge ACLI Luigi Bobba koji podsjeća kako sukobi u Seattleu “upravo u svojim vidicima nasilja i tlačenja pokazuju da u svijetu postoje društvene i životne snage koje su u stanju povezati se u ‘globalnu mrežu’ koja traži demokratizaciju u upravljanju globalnom ekonomijom”. Velike odluke poput onih o dugovima, brizi za okoliš, obrazovanju, ističe Bobba, “ne smiju se povjeriti nedemokratskim institucijama kao što je to WTO”. Prosvjedi u Seattleu pokazuju kako “građanske udruge mogu odigrati bitnu ulogu u civiliziranju planeta” izbjegavajući da ta “globalna mreža” “poprimi ekstremističke oblike” kako bi nasuprot tome mogla pokazati “svoju snagu i svoju važnost u XXI. stoljeću”.
Profesorica zemljopisa na sveučilištu u Napulju Giuliana Martirani dodala je da “se čini kako sredstava društvenog priopćivanja – koja su svu pozornost svratila na ‘zumiranje’ nasilja – nisu istaknula važnost sveg onog nenasilnog protivljenja međunarodnoga građanskog društva koje je već godinama pozorno na gospodarske i financijske reforme WTO-a”.
Daleko od nasilnog izražavanja nezadovoljstva, dodaje Martirani, “postoji veliki broj stanovnika ‘globalnog sela’ koji se protivi radu maloljetnika u tvornicama tepiha, igračaka, lopti, čarapa… i nameće društvena pravila vlasnicima tvornica kako bi poštivali prava maloljetnika i radnika i kako bi se ‘tvornički žig’ odobrio samo onima koji poštuju ta prava”.
Daleko od nasilnog izražavanja nezadovoljstva iza novih “hippija” u Seattleu stoji neizmjerni i nenasilni arhipelag onih koji konkurenciji i postavljanju gospodarskog i novčanog interesa ispred čovjeka suprotstavljaju politiku “I care” (“Stalo mi je!”) prema osiromašenim pučanstvima svjetskog Juga: “multinacionalni i multikulturalni” arhipelag etičkih banaka, etičkih financija, etičke štednje, mikrokredita, koji od Bangladeša do Italije, od Pariza do Londona i New Yorka, širi u svijetu gospodarsko i financijsko bratstvo koje bankare i financijere tjera na razmišljanje. I postoji kampanja za poništenje dugova siromašnima, koja je postala veliki jubilejski pothvat.
Na koncu, zaključuje Giuliana Martirani, “protiv nasilnog diva Golijata ili Gulivera, koji je u svijetu već proizveo i nastavlja proizvoditi glad, rat, dugove i robove, osiromašenje i smrt, ustaje David (bar kako nam ga pokazuje televizija) s praćkom no stoji također izazov apsolutno nenasilnih liliputanaca koji se ograničavaju samo na to da zavežu Gulivera kako ne bi više nanosio štetu malima na svijetu”.
Liliputanac je danas mreža građanskog društva (www.promix.it/roba/mai) koja ima za cilj, svim nenasilnim sredstvima, vezati divovskog Gulivera svjetske trgovine i pokrenuti kampanju, snažno suprotstavljanje, nenasilnim oružjem, protiv već donesenih odluka svjetske trgovine kojima će sve malobrojniji postajati sve bogatiji a svi ostali sve siromašniji.